Ganić i ostali: O prijetnji ispaljenja zolje i napadu na kolonu u Dobrovoljačkoj

Bogoljub Pelemiš je rekao da je tokom 1992. godine raspoređen kao komandir voda u kasarni “Viktor Bubanj“. U aprilu je, kako je naveo, radio i na dužnostima izvlačenja kasarni, po dozvolama Ministarstva unutrašnjih poslova BiH.

Ispričao je o događaju izvlačenja kasarne “Maršala Tita“, kada je na Otoci ispred kasarne bio pokušaj sprečavanja prolaska, zbog čega je on iz revolta i straha zaprijetio da će ispaliti zolju na zgradu ako ih ne puste.

Lejla Čović, braniteljica Ejupa Ganića, uložila je videosnimak ovog događaja zbog kredibiliteta svjedoka, a na kojem on prijeti mitraljezom i zoljom, tvrdeći da nema straha nego da je u pitanju prijetnja. Njenom izlaganju se pridružio i Nermin Mulalić, branilac Hasana Efendića, koji je kazao da je u zgradi – prema kojoj su prijetili da će ispaliti zolju –  živjelo civilno stanovništvo.

Na pitanje tužioca Mladena Vukojičića o događaju 3. maja u Dobrovoljačkoj, Pelemiš je kazao da je stiglo naređenje da će kasarna biti obezbjeđena za izlazak na područje Lukavice, te su se vodili tim dogovorom.

“Slušamo, govori Ganić lično Aliji Izetbegoviću, pregovara u Lukavici, s tim riječima: ‘Predsjedniče, sve će biti uredu, ne sekirajte se’”, kazao je Pelemiš.

Na nekoliko pitanja braniteljice Čović, zašto u ranijim iskazima nikada nije spomenuo Ganića, svjedok je rekao da zna šta je čuo i da je govorio.

“S obzirom da vidimo reakcije tužioca i svjedoka i da nema prigovora, možemo zaključiti da svjedok ranije nije spomenuo Ganića”, kazao je predsjedavajući Sudskog vijeća Darko Samardžić.

Pelemiš je objasnio da su stigla prazna vozila iz Lukavice kako bi spakovali arhivu u komandi, a u međuvremenu je, u pratnji UNPROFOR-a, Izetbegović s kćerkom došao na pregovore. Pelemiš je kazao da je nakon sat vremena formirana kolona s vozilima, posadom i arhivom te je krenula ka Lukavici, a na kraju su, iza njegovog “gusjeničara“, bila vozila UNPROFOR-a.

“Oko Principovog mosta dolazi do grupisanja ‘Zelenih beretki‘ i Armije BiH. (…) Nakon 15 metara od toga, kolona je stala, ja ne znam o čemu se radi. Nakon 15 minuta izvršen je napad preko tog parka od ‘Zelenih beretki‘”, objasnio je šta je vidio iz vozila s kraja kolone.

Na pitanje Jesenke Rešidović, braniteljice Zaima Backovića, da li je s kraja kolone od stotinu metara mogao iz vozila vidjeti kako je počeo napad, svjedok je negirao, navodeći da je samo čuo pucnjavu.

Rešidović je predočila i raniji iskaz svjedoka u kojem opisuje “da je grupa naoružanih civila, koja se ponašala kao rulja, napala kolonu“, a u kojoj nigdje ne spominje ‘Zelene beretke‘.

“Možda sam tako rekao jer je bilo i naoružanih civila, ali je bilo i naoružanih u uniformama”, kazao je Pelemiš.

On je rekao da je vidio kako ‘Zelene beretke‘ i Armija BiH razoružavaju vojnike JNA ispred njega i ubijaju nenaoružane, nakon čega je naredio svojoj posadi da se predaju.

“Rekao sam im: ‘Momci, gotovo je, izađite iz vozila‘. Ostavili smo puške u vozilu, izašli smo i legli na travu s rukama na potiljku”, kazao je, dodajući da je poslije zarobljen u zgradu FIS-a, gdje je maltretiran.

Naveo je da su ‘Zelene beretke‘ rukama dale znak UNPROFOR-u da se udalji od kolone prije nego su se oni predali.

Svjedok je potvrdio tvrdnju branioca Mulalića da je prije predaje ostavio oružje i skinuo uniformu te se predao u plavoj trenerci.

Pelemiš je kazao da je nakon zarobljavanja odveden u pratnji ‘Zelenih beretki‘ u zgradu FIS-a, gdje je maltretiran s drugim zarobljenicima, te razmijenjen u posljednjoj grupi 18. maja.

“Tortura, tuče svime, automatskom puškom“, prisjetio se.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, pored Ganića, Backovića i Efendića, optuženi su Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Suđenje će se nastaviti 11. decembra.