Miljanović i ostali: Priče o ubistvu porodica iz Bukreša

Kuće iz kojih su odvedeni civili u naselju Bukreš kod Bijeljine. Foto: BIRN BiH

Milorad Zekić, nekadašnji rezervni policajac pri stanici policije u Bijeljini, prisjetio se priče o događajima u Bukrešu 24. na 25. septembar 1992. godine.

“Priča je bila da su se tamo desila neka ubistva, da je tamo neko stradao“, kazao je svjedok, te dodao da je u prvi mah imao dojam da se to desilo u tim kućama, ali je kasnije saznao više iz priče kolega.

Zekić je naveo i da se nije govorilo o imenima i da se “u principu više govorilo da su to neki uniformisani likovi uradili“.

Tužilac Ivan Matešić je pročitao dio ranijeg Zekićevog iskaza u kojem je naveo da po jednoj verziji priče to nije učinio niko iz Bijeljine, već “jedinica u crno-bijelim uniformama”, a svjedok je rekao da obični policajci s njima nisu imali neke aktivnosti “da bi s njima ušao u neku priču“.

Odbrani Steve Bokarića je potvrdio da nije čuo da je optuženi imao bilo kakve veze s tim događajem.

Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću zvanom Dizna, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca, na teret se stavljaju odvođenja i ubistva 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Samardžija je optužen i da je na obali Drine iz neposredne blizine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992.

Slaviša Hršum je kazao da je polovinom augusta 1992. godine iz Prve romanijske brigade prešao u jedinicu pri Ministarstvu unutrašnjih poslova u Bijeljini, te da je bio smješten u zgradi Policijske stanice.

Upitan da li je čuo priče za jedinice i događaj odvođenja i ubistva porodica iz Bukreša u septembru 1992., svjedok je kazao da je čuo informacije preko radija, “kao da je neka ta jedinica, da li četnici, da li Garda, da li MUP“. Potvrdio je da je spomenuta i njegova jedinica “Pahuljice“, ali da nije mogao znati gdje je ko bio. Hršum je naveo da je on, kao novi, bio pošteđen zadataka prva dva mjeseca po dolasku u jedinicu.

Odbrani Bokarića je naveo da nije čuo da je u tom učestvovao bilo koji pripadnik Državne bezbjednosti, kao ni optuženi.

S obzirom na razlike koje su mu predočavane, svjedok je na kraju rekao da je možda pogriješio što nije pročitao izjavu koju je ranije dao i potpisao.

Živko Milanković je ispričao da je 1992. držao kafić “Sedmica“ s izvjesnim Lukom Simićem koji mu je ispričao da su ga nepoznati ljudi u Bukrešu zaustavili kada je otišao da odveze svoju djevojku u Popovo.

On je naveo da je izvjesni Mirko Blagojević izdao saopštenje preko radija.

“Suština je bila da su nedužni ljudi pobijeni, da je to zločin protiv civila“, kazao je svjedok. Na pitanje zbog čega je izdao to saopštenje, Milanković je rekao da mu je bilo žao jer su to bili njihovi sugrađani.

On je rekao da je “na početku bio kod Mirka“ i da su bili dobrovoljci, kao i da su i “Jovica i Dizna na početku bili kod nas“.

Suđenje će se nastaviti 4. novembra.