Nanić i ostali: Veće kazne ili oslobađajuća presuda za zločine u Bužimu

Tužilaštvo je izjavilo žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i visine izrečene sankcije, dok su se Odbrane optuženih Zijada Nanića, Esada Kudelića, Vahida Bajrektarevića, Senada Salkića, Hasana Mustafića, te Samira i Huseina Isakovića žalile zbog svih žalbenih razloga.

Tužilac Vladimir Simović je naveo da se žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosi na optuženog Bapića, za kojeg je predložio da se održi novo suđenje.

“Tužilaštvo je stava da je Vijeće pogrešno izvelo zaključke u pogledu identifikacije optuženog“, kazao je Simović i za sedmoricu ostalih predložio izricanje veće kazne zatvora.

Prvostepenom presudom iz marta, Bajrektarević je osuđen na 12 godina zatvora, Salkić na osam, Nanić i Kudelić na po pet godina, Mustafić na tri, a Samir i Husein Isaković na po godinu i po zatvora. Proglašeni su krivima za zlostavljanje civila i ratnih zarobljenika u improvizovanom zatvoru koji je bio smješten u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu, od novembra 1994. do augusta 1995. godine.

Nanić je nepravosnažno osuđen u svojstvu pomoćnika komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić kao komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajrektarević, Salkić, Mustafić te Samir i Husein Isaković kao pripadnici Vojne policije ove brigade.

Bapić je istom tom presudom oslobođen po svim tačkama optužnice.

Nanićeva advokatica Mersiha Delić je posebno skrenula pažnju na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka u smislu da je došlo do preinačenja optužbe, odnosno da je Vijeće intervenisalo u činjenične opise.

Navela je, između ostalog, da je bitna povreda krivičnog postupka bila i u slučaju kada je nakon razdvajanja predmeta u odnosu na Mehmeda Aleševića, koji je 2022. pravosnažno osuđen na pet godina zatvora, on pozivan na suđenje bez prijedloga za spajanje ili eventualno razdvajanje postupka.

“Ova Odbrana smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje posljedica jedne paušalne i fragmentirane ocjene dokaza“, kazala je Delić.

Odbrana Kudelića je ukazala na to da u presudi nije opisano ko i u kojem periodu je činio određene krivične radnje, da bi se moglo braniti od takvih optužbi, a navedeno je i da je Tužilaštvo trebalo dokazati da je Kudelić imao saznanja o zlostavljanju.

“Mi tvrdimo da nije znao da se ljudi zlostavljaju“, rekao je, između ostalog, advokat Husein Mušić, te dodao da prvostepeno Vijeće nije cijenilo nijedan dokaz ove Odbrane.

Lejla Čović, koja brani Bajrektarevića, smatra da u presudi ne postoji bitno obilježje krivičnog djela, te se posebno osvrnula na statuse oštećenih i kazala da im se nije mogao dati status civila.

Ponovila je stav Odbrane da su svi pripadnici Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne zapravo pripadnici ABiH i imaju status dezertera.

Osvrnula se na zaštićenog svjedoka protiv kojeg se vodio krivični postupak zbog davanja lažnog iskaza u Aleševićevom predmetu, a koji je svjedočio i na tačku koja se odnosi na njenog branjenika. Priložila je i materijalne dokaze, kao dodatne.

“U ovom postupku je postojalo više indikatora da je vođena jedna kampanja pripremanja svjedoka i navođenja da ne govore istinu“, kazala je ona te dodala da se ozbiljno dovodi u pitanje kredibilitet svih svjedoka.

Čović je navela da presuda ne sadrži minimum potrebnih obrazloženja, kao i da nema pomena u njoj o argumentaciji Odbrane.

Odbrana Salkića se nadovezala da u presudi nedostaje biće krivičnog djela i da nigdje nije precizirana radnja izvršenja.

Njegova advokatica Sabina Mehić je kazala, između ostalog, da je trebalo detaljno biti navedena i posljedica krivičnog djela.

Mustafićeva advokatica Belma Balijagić Džuho je, između ostalog, napomenula da je Odbrana i ranije prigovarala na zakonitost prepoznavanja lica na osnovu fotografija.

“Odbrana smatra da je sugerisano svjedocima kako će prepoznati, navodno, Hasana Mustafića“, kazala je ona, kao i da Vijeće nije cijenilo sve dokaze ove Odbrane.

Vijeće nije cijenilo u dovoljnoj mjeri, prema stavu Odbrane, olakšavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kazne za optuženog.

Nedžad Sarajlija, koji brani Samira Isakovića, tokom svog obrazlaganja je naveo da je presuda nejasna, a da pojedine radnje nisu uopšte konkretizovane. Također je naveo i da njegov branjenik nije bio na licu mjesta 2. na 3. marta 1995., kako se to navodi u optužnici.

I advokat Huseina Isakovića, Senad Dupovac se složio s dijelovima izlaganja kolega, te istakao da Vijeće u presudi nije cijenilo vjerodostojnost iskaza svjedoka.

Odbrane su predložile da se odbije žalba Tužilaštva, što je predložila i Bapićeva Odbrana. Advokat Alija Oruč naveo je da ne postoji žalbeni razlog Tužilaštva pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odluku o žalbama Apelaciono vijeće će donijeti u zakonskom roku.