Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Delivoje Tošić kazao je da je bio pomoćnik komandanta Druge romanijske brigade, Radislava Krstića, za obavještajne poslove. On je rekao da ga je jedno jutro obavijestio dežurni oficir da je grupa iz Izviđačke čete otišla u Novoseoce.
“Imali su tamo problema, trebalo ih je zaštititi… da ima nekih upada paravojnih“, rekao je svjedok.
Ispričao je da mu je taj dan Krstić rekao da ga treba pratiti na sastanak u Han-Pijesak i pošao je za njim vozilom. Naveo je da su kraće vrijeme zastali u Sokocu te mu je Krstić rekao da ne idu u Han-Pijesak, već su otišli prema Novoseocima i zastali kod brda Buljukovina.
Tošić je rekao da nije mogao golfom izaći do mjesta gdje se Krstić zaustavio s puhom a kada je došao, vidio je da je Krstić nešto dalje s grupom civila i uniformisanih lica. Kako je naveo, bilo ih je desetak i razgovarali su oko pola sata, a potom se Krstić vratio i rekao mu da idu u komandu.
“Rekao mi je: ‘Ovi ljudi nisu ovdje bezbjedni’, da se žene i djeca transportuju, a da muškarci ostaju u radnoj obavezi“, kazao je svjedok.
Kada se vratio kući, kako je rekao, zatekao je sina koji je bio u Izviđačkoj četi i koji mu je rekao da su u Novoseocima žene razdvojene od muškaraca. Dodao je da mu je sin rekao da je jedna grupa izviđača s komandirom voda, Miladinom Gaševićem, otišla na mjesto gdje je bila zasjeda i gdje su ubijena tri vojnika.
Za napad na Novoseoce 22. septembra 1992. i ubistvo 45 bošnjačkih civila optuženi su Dragomir Obradović, u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević, kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.
Na pitanja branioca Nenada Rubeža, Tošić je rekao da, dok je pratio Krstića, nije vidio civilnu policiju ni Obradovića. Branilac Dražen Zubak pitao je svjedoka da li zna da je prije njihovog polaska 22. septembra u komandi održan sastanak na kojem je bio tadašnji predsjednik opštine Milan Tupajić, da je Tupajić bio u puhu s Krstićem, te da su na Buljukovini bili još neki vojni oficiri, a da su Pajić i Marinko Rajak, komandir Izviđačke čete, došli naknadno. Na sva pitanja Tošić je odgovorio negativno.
Krstića je Haški tribunal osudio na 35 godina za pomaganje u genocidu u Srebrenici u julu 1995. Tupajić je bio optužen u ovom predmetu, ali je preminuo.
Tužilac Mersudin Pružan pročitao je iskaz preminulog svjedoka Spasoja Đurkovića u kojem je ispričao da je, kao pripadnik Vojne policije, bio upućen na teren kod Novoseoca i da su tu proveli noć, a ujutro se s još jednim kolegom samoinicijativno spustio u selo. Naveo je da su došli do džamije vidio je kako se kamioni spremaju za polazak.
“Popeo sam se na karoseriju kamiona. Tu su bili muškarci, civili. Oni su se obradovali, mislili da sam im ja neka sigurnost“, prisjetio se svjedok.
On je dodao da je sišao s tog kamiona i prešao u drugi u kojem su bili vojnici, među kojima, kako je naveo, nije nikog znao.
Đurković je rekao da mu je bilo sumnjivo kada je vidio da kamioni skreću na makadamski put prema Ivan Polju, te je sišao. Naveo je da je čuo pucnjavu iz pravca gdje su otišli kamioni, a nakon nekoliko dana je saznao da su pobijeni muškarci. Dodao je kako je poslije čuo da je srušena džamija u Novoseocima i da su njeni ostaci bačeni preko ubijenih ljudi.
Suđenje se nastavlja 25. jula.
