Miljanović i ostali: Priče o nestanku i ubistvima

Bijeljina. Foto: BIRN BiH

Dragan Grgić je ispričao da je bio policajac u Interventnom vodu u Bijeljini od juna 1992. i da je radio prema izdatim nalozima starješina.

Na upit tužioca Ivana Matešića da li je bio u smjeni 24. na 25. septembar 1992. godine, svjedok je izjavio da tada nije radio.

“Preko pogovaranja po čaršiji, šta se pričalo, kao da su pobijeni zbog kuća”, rekao je svjedok i dodao da je to ono što je on čuo.

Izjavio je da je kasnije čuo da je Malovićeva jedinica dovođena u vezu s tim ubistvima.

Svjedok je kazao da se sjeća Duška Malovića, a na upit tužioca šta mu predstavlja nadimak Žabac, Grgić je rekao da je to Samardžija.

Svjedočio je na suđenju Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca.

Optužnica ih tereti za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Samardžija je optužen i da je na obali Drine iz neposredne blizine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992.

Đoko Lukić kazao je da je bio u Interventnom vodu u policiji u Bijeljini i da je patrola brojala četiri do osam članova.

Svjedok nije znao opis posla kojim se bavila Malovićeva jedinica. Izjavio je da su boravili u gradu i da su imali dvije do tri različite uniforme. Rekao je da se ne može sjetiti koje su oružje nosili i da misli da su to bile automatske puške i pištolji.

Tužilac je kazao da je u ranije datoj izjavi rekao da je Malovićeva jedinica nosila “heklere” i “škorpione”.

“Taj dan nisam radio, uglavnom drugog ili trećeg dana sam čuo da je porodica nestala”, izjavio je svjedok na upit tužioca o danu kada su stradali ljudi iz Bijeljine.

U iskazu koji je tužilac pročitao, svjedok je izjavio da je čuo da su ljudi tokom noći izvedeni i da su pobijeni kraj Drine, kao i da se pričalo “da je to bila Malovićeva jedinica”.

U sudnici je svjedok kazao da je vjerovatno Malovićeva jedinica imala kontakt s pripadnicima Državne bezbjednosti.

Treći svjedok Milenko Đokić, još jedan bivši pripadnik bijeljinskog Interventnog voda policije, ispričao je da je 24. na 25. septembra 1992. dobio nalog da ode na punkt kako bi prekontrolisali jedno vozilo koje je, kako im je bilo tada rečeno, prevozilo ukradenu robu.

Kazao je da su tada priveli vozača, a da je vozilo “tamić” dovezeno pred policijsku stanicu. Kasnije je svjedok saznao da su tim vozilom prevoženi ljudi.

“Mogu vam reći da sam čuo na radiju da su ljudi nestali, a kasnije sam čuo da su odvedeni i ubijeni”, izjavio je svjedok i kazao da nije sarađivao s Malovićevom jedinicom.

Svjedok je rekao da mu je kolega Momčilo Đilas ispričao da je “vidio Osmana i njegovu ženu kraj Drine”. Za Osmana je svjedok dodao da je bio rezervni policajac.

Odbrane optuženih su prigovorile nakon što je tužilac htio da pročita sadržaj službenih zabilješki koje je svjedok sačinio 2002. godine, dok je obavljao poslove istrage nakon stradanja stanovnika u Balatunu.

Nastavak suđenja je 29. jula.