Cvijeće i molitve za ubijene civile u Lozju

Fotografije ubijenih u Lozju. Foto: BIRN BiH

Polaganjem cvijeća te molitvama i prigodnim programom, preživjeli, porodice ubijenih te predstavnici gradske i kantonalne vlasti odali su počast žrtvama koje su ubijene 22. maja 1992. godine.

Članovi porodica i preživjeli s kojima je Detektor razgovarao u Lozju nisu mogli govoriti o sjećanjima na taj dan kako zbog emocija, tako i zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Sanina Tabaković jedna je od rijetkih koja je smogla snage progovoriti o svojim sjećanjima. Kazala je da je za nju, kao i za ostale porodice, ovaj dan težak i bolan, te da su nesretni zbog gnusnog zločina koji je izvršen nad njihovim porodicama i komšijama.

Prisjetila se kako je u ranim jutarnjim satima 22. maja 1992. došla njena majka okrznuta mecima, te dodala da je hodala rijekom Drinom i da se mogla utopiti, kao i druge komšije koje su napadnute tog jutra.

Ona je rekla da su se tokom napada na Lozje spašavali kako su mogli, te da su neki ljudi bili zarobljeni, a neki ubijeni i bačeni.

“Evo, za mog babu se još kosti ne znaju gdje su, da mu proučimo Fatihu i nađemo smiraj duši. Tuga jednostavno. Svake godine je isto, ista bol. Nepodnošljivo je”, opisala je Tabaković, čiji je otac nestao tog istog dana.

Svakog maja joj bude teško jer joj se vraćaju sjećanja na zločin koji je počinjen. Posebno boli, kako je kazala, neprocesuiranje ovog zločina.

“Najgore nam je što u Tužilaštvu niko ništa ne poduzima. Trideset i dvije godine su već prošle, niko se o tome ne sekira niti ih je briga hoće li oni nama ikad naći i osuditi te zločince koji su to uradili”, rekla je.

Midheta Kaloper. Foto: BIRN BiH

U ime porodica žrtava i preživjelih govorila je Midheta Kaloper. Ona je u ovom zločinu izgubila 13 članova porodice, a o gubitku majke i brata ranije je govorila za Detektor.

Kaloper je navela kako je najmlađi član njene porodice koji je ubijen bila nerođena beba, ubijena zajedno sa svojom majkom.

“To je prizor koji čovjek nikada ne može zaboraviti. Gdje će ti duša da ubiješ nerođeno dijete, da ubiješ kćerku moga daidže od 12 godina? Kome je ona bila kriva? Da ubiješ moju majku, koja nikome u životu nije željela zlo. Da zarobiš mene sa 20 godina, da mi prekineš mladost”, istakla je.

Dodala je da će, ako treba, i moliti institucije BiH da urade svoj posao i kazne one koji su ubili nerođeno dijete i ostale civile.

Komentarišući performans goraždanskih učenika i učenica kojim je, nakon himne BiH i polaganja cvijeća, počelo današnje obilježavanje godišnjice zločina u Lozju, kazala je da ove godine obilježavaju ovaj dan sjećanja s nadom da će mladi nastaviti sjećati se 40 ubijenih civila u Lozju.

“Stojim ovdje hrabro, ponosno i dostojanstveno, jer nisu mogli ubiti ovaj duh, ovaj ponos i ovu borbu, u kojoj ću se nastojati boriti i u kojoj ću istrajati, ali zajedno sa svima vama. Zajedno sa institucijama, zajedno sa čelnim ljudima i zajedno s dobrim ljudima”, istakla je Kaloper u svom obraćanju.

Polaganje cvijeća ubijenim u Lozju. Foto: BIRN BiH

Ove godine Grad Goražde preuzeo je organizaciju ovog obilježavanja u saradnji s porodicama žrtava, preživjelima i stanovnicima naselja Lozje.

Gradonačelnik ovog grada Ernest Imamović kazao je da je kultura sjećanja važna za razumijevanje i dijalog, a to podrazumijeva procesuiranje odgovornih za ovaj zločin, koji je opisao kao kukavičluk.

“Više od 30 godina poslije, za zločin u Lozju se sudi pred Sudom BiH, ali i dalje je tu pitanje zašto svi odgovorni još uvijek nisu pred Sudom, pa i ko ih štiti i zašto nam istine kasne”, rekao je Imamović i dodao da neće nikad odustati da kazuju i o drugim zločinima nad Bošnjacima Podrinja.

Kazao je i da je sutrašnje glasanje u Ujedinjenim nacijama za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici bitno i za Lozje, ali i cijelo Podrinje i BiH.

“Ako želimo kako treba dalje, svako pravedan, bez razlike kojem narodu pripada, zna da je to istina. Porodicama izražavamo duboko poštovanje, pogotovo zbog strpljenja s kojim su decenijama čekali sporo pravosuđe da procesuira odgovorne za zločin u Lozju”, dodao je Imamović.

Pred Državnim sudom je za ovaj zločin počelo suđenje Branislavu Lasici i Miroslavu Miloviću u martu 2022. godine. Oni se terete da su, kao komandanti jedinica Vojske Republike Srpske, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a više desetina ljudi je odvedeno i zatočeno.

U drugom predmetu, za zločin u Lozju optužen je Brane Petković, a za njim je raspisana međunarodna potjernica. Petković je optužen da je, kao nadređena osoba de jure i de facto komandiru Rejonskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) Srpske opštine Goražde, komandirima i pripadnicima čete Opštinskog štaba TO-a, iako je znao ili mogao znati da se njemu podređeni pripadnici spremaju da izvrše, odnosno da su već učinili krivično djelo, propustio da preduzme nužne i razumne mjere da ih spriječi u tome i da kazni počinioce.

Za ratne zločine počinjene nad građanima Goražda do danas niko nije osuđen. Prema podacima Udruženja civilnih žrtava rata, u Goraždu je tokom rata ubijeno oko 2.000 civila, od toga 151 dijete.