Miljanović i ostali: Obezbjeđivao kuće iz kojih su odvedeni civili

Miodrag Adamović, bivši milicioner iz Bijeljine, rekao je da je zajedno s dvojicom rezervista obezbjeđivao kuće nakon što je za to dobio nalog od nadređenog, ali da u tom trenutku nije znao ko je u njima boravio niti šta se desilo, a tek je kasnije saznao da su iz tih kuća odvedeni i ubijeni civili.

“Čuo sam priče da su pokupljena neka lica, da su odvedeni u razmjenu ili poubijani”, rekao je svjedok navodeći da ne zna tačno kada je čuo za ubistva na obali Drine.

“Bio sam ispred kuće, ispred kapije. Nisam ni ulazio u kuću”, ispričao je svjedok.

Potvrdio je da je viđao pripadnike specijalne jedinice u šarenim uniformama. Rekao je da poznaje optuženog Stevu Bokarića, kojeg je viđao u dvorištu zgrade policije, na slavi kod polubrata, a dva puta ga je Bokarić pozvao na kafu dok je patrolirao.

Na pitanje advokata Duška Tomića da li je čuo da Bokarić ima veze sa ubistvima 22 civila, svjedok je rekao da ne zna.

Svjedok Milorad Lovro radio je kao krim tehničar u periodu rata, ispričao je da je viđao specijalnu jedinicu u šarenim uniformama kojom je komandovao Duško Mahović. Prema njegovim riječima, spavali su u zgradi bijeljinske policije, ali s njima nije imao nikakvog kontakta.

Oni su svjedočili na suđenju Živanu Miljanoviću, Stevi Bokariću, Jovici Petroviću, Mirku Simiću, Ljubi Markoviću, Slavenku Kočeviću, Zvonku Pržulju, Milenku Samardžiji i Kosti Staniću, nekadašnjim rukovodiocima i pripadnicima policijskih snaga iz Bijeljine i Sokoca. Optužnica ih tereti za odvođenje 22 civila bošnjačke nacionalnosti iz naselja Bukreš i njihova ubistva pored rijeke Drine u Balatunu u noći s 24. na 25. septembar 1992. godine. Samardžija je optužen i da je na obali Drine iz neposredne blizine pucao u trojicu muškaraca koje je policija privela 11. septembra 1992.

Tužilac Ivan Matešić je zatim pročitao iskaze dva preminula svjedoka. Esad Hrnjić preminuo je 2009. godine, a u izjavi koju je pročitao tužilac kazao je da je u septembru 1992. pekao rakiju s Jusufom Sejmenovićem i Muharemom Sarajlićem kada je u dvorište došao Stevo Bokarić s još jednim oficirom.

Sejmenović je tada, kako se navodi u pročitanom iskazu, pobjegao jer se uplašio Bokarića, a kasnije je Hrnjiću ispričao da mu je noć prije Bokarić s još jednim muškarcem lupao na vrata kuće s čarapom na glavi, ali ga je prepoznao po glasu. Prema riječima ovog svjedoka, Bokarić je Sejmenoviću prijetio oružjem i rekao da ima dan da se iseli iz kuće. Hurtić je rekao da su Jusuf i Muharem dan poslije trebali ponovo doći kod njega, ali se nikad nisu pojavili. Kasnije je čuo da su ubijeni na obali Drine.

Advokat Tomić je rekao da bi Hrnjića ispitao o okolnostima u kojima spominje njegovog branjenika Stevu Bokarića.

“Spominje da je mog branjenika Jusuf Sejmenović prepoznao po glasu jer je navodno nosio čarapu. Pitao bih kako ga je prepoznao, kakav je to bio glas. To se ovdje ne navodi”, rekao je Tomić.

Tužilac Matešić pročitao je i tri iskaza Milorada Novakovića, koji je preminuo 2011. godine. Novaković je, prema iskazu, u vrijeme ubistava bio u svojoj kolibi u selu Balatun.

“Te noći me probudila pucnjava na oko kilometar od kolibe… Ujutro sam otišao u selo i čuo od mještana da su lica ubijena na Drini”, navodi se u iskazu ovog svjedoka iz 2005. godine, a zatim je rekao da je otišao na mjesto zločina gdje je u Drini vidio nekoliko muških leševa okrenutih potrbuške i jedan ženski, kojem je vidio lice.

Ispričao je da je na zemlji pored Drine vidio krv i ostatke ljudskog mozga.

Advokat Duško Tomić rekao je da iskaz ovog svjedoka ne može biti relevantan jer je svjedok u trenutku davanja iskaza bio lošeg zdravstvenog stanja.

Tužilaštvo je zatražilo produženje mjera zabrane za optužene, dok su Odbrane uložile različite prigovore, o kojima će Sud donijeti odluku.

Naredno ročište zakazano je za 27. maj.