Denis Džidić, izvršni direktor BIRN-a BiH, istakao je da je peti prioritet EU potrebno dodatno definisati, naročito jer posljednjih dana vidimo koliko je ovo krucijalno pitanje – zbog raširenog govora mržnje, revizionizma, negiranja genocida i drugih zločina.

“Sve ove stvari i dalje produbljuju jaz između ljudi i jednostavno je nemoguće pričati o drugim aspektima priključivanja Evropskoj uniji, bez da ovaj segment bude jasniji i precizniji. Zato smo željeli da otvorimo diskusiju sa širim krugom ljudi. Danas imamo predstavnike udruženja žrtava, koji najjasnije žive posljedice ovoga, ali i predstavnike pravosudnih institucija i međunarodne zajednice“, rekao je Džidić, te dodao da se, nažalost, predstavnici vlasti nisu odazvali pozivu.

Benjamin Sturtewagen, vršilac dužnosti otpravnika poslova Ambasade Belgije, rekao je da je njegova zemlja u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) prije nekoliko godina pokušala da ovu temu afirmiše kao prioritet.

“Tranzicijska pravda je jedan od prioriteta EU i to je posebno naglašeno u odluci Vijeća Evrope koja je donesena prije dvije sedmice. Tako da ovo ostaje jedan od fokusa naših napora i naših aktivnosti. Kao i sa svakom drugom temom o kojoj se priča dosta, desi se da dođe do zamora javnosti. To se desilo i sa tranzicijskom pravdom. Ali pošto je ona prioritet UN-a, Evropske unije, BiH i svih nas aktera, ne smijemo dozvoliti da padne u zaborav i da dođe do zamora“, poručio je Sturtewagen.

Na konferenciji su predstavljeni nalazi analize o gotovo tridesetogodišnjem radu na progonu ratnih zločinaca, koja ukazuje da je – uprkos brojnim osuđujućim presudama, zbog politizacije pravosuđa i preranog odlaska međunarodnih sudija – prisutno nezadovoljstvo žrtava.

Novinarka Emina Dizdarević Tahmiščija je tokom prezentacije analize navela da je od kraja rata u BiH pred pravosudnim institucijama preko 1.100 osoba osuđeno za ratne zločine. Pred Sudom BiH je pravosnažno okončan 281 predmet – od čega je 181 završio osuđujućom presudom, 56 oslobađajućom, a 39 djelimično osuđujućom i 35 je okončano po sporazumu o priznanju krivice.

“Od 2006. do novembra 2023. ukupno je na niže nivoe preneseno 1.400 predmeta. Najveći broj predmeta je prenesen na nivo Federacije, a najmanje u Brčko. Tužilaštvo BiH je od 2016. do 2022. godine ustupilo na krivično gonjenje 34 predmeta susjednim zemljama. Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća iz 2023. godine, Tužilaštvo BiH ima 271 neriješen predmet s 3.008 poznatih počinilaca“, istakla je Dizdarević Tahmiščija.

Uprkos ovim brojkama, ostali su pred pravosuđem BiH brojni izazovi, poput efikasnijeg procesuiranja, unapređenja regionalne saradnje i procesuiranja nedostupnih lica te podizanje kvalitetnih optužnica, rekla je Džana Brkanić, zamjenica urednika BIRN-a BiH. Ona je podsjetila kako se početkom ove godine BiH nalazi na prekretnici procesuiranja ratnih zločina, s obzirom na to da tek otvara dvogodišnji period koji je Vijeće ministara – bez prethodnih konsultacija sa strukom ili javnosti – dalo Državnom tužilaštvu i sudu da konačno završe procesuiranje najsloženijih predmeta, nakon što svi prethodni rokovi nisu ispoštovani.

Kako je navela, od samog početka bilo je jasno da ne postoji politička podrška za sprovođenje Strategije, jer Tužilaštvo i Sud BiH nemaju dovoljno kapaciteta.

“Tužilaštvo navodi da nema dovoljno istražilaca i tužilaca. Šef Odjela za ratne zločine Ivan Matešić je rekao da bi volio da ima još osam do devet tužilaca kako bi mogli da završe oko 130 predmeta za koje znaju da su osobe dostupne u BiH. Vršiteljica dužnosti predsjednice Suda BiH Minka Kreho navela je da najsloženiji predmeti ratnih zločina nisu u proteklih nekoliko godina bili prioritet Državnom tužilaštvu, što je dovelo do nepotrebnog trošenja resursa Suda“, istakla je Brkanić.

Govoreći o neriješenim predmetima, tužilac Ivan Matešić je rekao da se radi o predmetma koji su nastali kao rezultat prijava, te da ni deset posto prijavljenih neće završiti na optužnici, jer se radilo o masovnim prijavama od raznih službi.

On je tokom razgovora s urednikom BIRN-a BiH Semirom Mujkićem rekao da je Tužilaštvo BiH uradilo puno u zadnje dvije godine, te da je značajno smanjen broj neriješenih predmeta. Naveo je i da je bilo puno predmeta koji su se mogli spojiti u jedan, gdje je za određeni događaj prijavljeno više osoba.

“Nismo dozvolili tužiteljima da optužuju, uslovno rečeno, lagane predmete. Rukovodili smo se posljedicom. Svjesno smo išli na to, zbog čega trpimo kritike zbog statistike, odabrali smo najsloženije predmete, zadužili predmete obaveznim uputstvima s prijetnjom disciplinske odgovornosti“, rekao je Matešić i dodao da će u iduće dvije-tri godine predmeti po poznatim počiniteljima biti završeni u Tužilaštvu BiH.

“Od tih 120-130 predmeta deset posto će biti optužnice. Predmet ne znači optužnica. Ove predmete koji su ostali s nedostupnim licima, 113 predmeta mislim da imamo, mi očekujemo da se ta regionalna saradnja poboljša”, dodao je.

Tokom panel-diskusije, Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida BiH, kazao je kako ne smatra da je Tužilaštvo bilo fokusirano na velike predmete te smatra da BiH kao država nije uradila ništa da pomogne žrtvama rata koje su ostavljene da se same pokušaju izboriti sa sve težim problemima s kojima se suočavaju.

“Mi danas imamo situaciju da se radi na jednim te istim predmetima od početka rada državnih pravosudnih institucija do danas“, rekao je Tahirović, navodeći da se u domaćem pravosuđu najviše rade predmeti za koje je Haški tribunal rekao da nema dovoljno dokaza.

Joeri Maas, predstavnik Ureda EU u BiH, rekao je da sami tužioci ne čine tranzicijsku pravdu. Prema njegovom mišljenju, čak i potpuna implementacija strategije neće voditi ka pomirenju, bez ostalih elemenata. On je rekao da ne želi umanjiti važnost pravosuđa koje je bitno, ali to nije jedini način da žrtve budu prepoznate i da dođe do pomirenja.

“Ono što mi želimo od vlasti Bosne i Hercegovine jeste da preuzmu odgovornost na implementaciji prioriteta broj pet. Bez toga nema uspješne tranzicijske pravde. Ne možemo reći da ćemo zaboraviti prošlost i krenuti dalje. Naslijeđem prošlosti se manipuliše. Jedna od stvari na koje volim da se fokusiraju je poštovanje prema svim civilnim žrtvama, empatija prema svim civilnim žrtvama. Ovo je mjesto gdje nećete naći mnogo neslaganja. Puno zagovaranja, ali ne i puno političke volje“, rekao je Maas.

Mirza Buljubašić, istraživač pri Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, govoreći o regionalnoj saradnji i činjenici da optuženi i osuđeni za ratne zločine bježe u zemlje regije, rekao je kako smatra da ta saradnja mora biti bolja u kontekstu razmjene dokaza i informacija, ali i ona zavisi od političke volje.

“Ta saradnja bi mogla biti u kontekstu formiranja regionalnih istražiteljskih timova, čime bi bila efikasnija. Ove ideje zvuče više kao ideali. Mi smo svjesni da je ključni problem nedostatak političke volje. Nije ovo pravno pitanje. Suludo je stavljati teret odgovornosti na pravosuđe. Oni ne mogu natjerati zemlje da implementiraju saradnju u regiji“, smatra Buljubašić.

Irma Zulić, savjetnica za politike i razvoj Ujedinjenih nacija u BiH, kazala je da je u vezi s prioritetom pet EU važno pitanje koje su to nadležne institucije koje će preuzeti rad i odgovornost.

“Organizacije civilnog društva i međunarodne organizacije su tu sa ekspertizom i podrškom koja je nesporna. Međutim, institucije i politički predstavnici moraju preuzeti odgovornost. BiH je članica Ujedinjenih nacija, što znači da institucije vlasti mogu iskoristiti brojne mehanizme koji su joj na raspolaganju, koje je do sada slabo koristila“, rekla je Zulić.

Agnes Picod, viša savjetnica za ljudska prava u Uredu rezidentne koordinatorice UN-a u BiH, rekla je da tranzicijska pravda “nije samo rečenica”, već obaveza države prema njenim građanima. Svi apekti – da li se radilo o pravdi, istini, reparaciji – su dijelovi koje je BiH ratifikovala kroz međunaordne sporazume, podsjetila je ona.

“Bitan je sistemski pristup, koji izostaje. Tranzicijska pravda je kompleksan problem za cijelo društvo. Ne postoji savršen proces implementacije tranzicijske pravde. To je bolan proces koji zahtijeva učenje. Mislim da je ovo dobar momentum, imajući u vidu odluku Vijeća Evrope – da se radi na ovoj agendi koja je neophodna na putu ka Evropskoj uniji“, rekla je Picoud.

Učesnici diskusije su zaključili da organizacije civilnog društva – s udruženjima žrtava i uz pomoć međunarodne zajednice – moraju insistirati kod nosilaca vlasti na ovom pitanju.