Peulići i Đurić: “Skidajte uniforme, idete na strijeljanje”

Mujo Arnautović je izjavio kako je 30. aprila 1992. od komandira stanice policije u Travniku dobio zadatak da skupi pripadnike aktivnog i rezervnog sastava kako bi otišli na relej na Vlašiću. Kada su došli, prisjetio se, krenuli su pucnjava i granatiranje.

“Dat nam je ultimatum da se predamo. Jedan se predstavio kao vodnik. Mi smo otvorili vrata, predali smo oružje. Naredili su nam da idemo dolje kod hangara s rukama na glavi… Bilo je oko 40 do 50 vojnika s puškama”, ispričao je Arnautović.

Odatle su, kako je dalje ispričao, kamionom prebačeni u Skender-Vakuf, gdje su zatvoreni u podrumske prostorije Pošte. U tom podrumu su, dodao je, bila trojica zatvorenika koji su pobjegli s releja, a njih 12 još smješteno je u tu malu prostoriju, u kojoj su boravili narednih osam dana.

“U prostoriju je ušlo vojno lice na vrata i reklo: ‘Ja sam komandant Peulić.’ Udario je Ivana Stojaka nogom i rekao: ‘Skidajte uniforme, idete za pola sata na strijeljanje’”, izjavio je Arnautović. Svjedok je kasnije na pitanje tužioca odgovorio da je to bio Boško Peulić, na šta su iz Odbrane prigovorili.

Dok su bili zatvoreni, kako je svjedok objasnio, dolazio je omanji oficir crne kose s bajonetom, koji bi ih tukao dok se ne bi onesvijestili.

“Kasnije sam od izbjeglica u Travniku saznao da je to sin Boška Peulića”, kazao je svjedok, koji je, na pitanje tužioca da li ga može prepoznati u sudnici, pokazao na Davora Peulića, na šta su prigovorili iz Odbrane.

Ispričao je kako je jednom u znak odmazde pištoljem po glavi teško pretučen od jednog vojnika kojem je poginuo zet.

Na pitanje branioca Boška Peulića, svjedok je rekao da ga nikada nije vidio ni prije ni poslije toga. Branilac Zoran Kisin je prezentovao zapisnik iz istrage, pročitao je kako svjedok nije kazao da je riječ o komandantu, na šta je Arnautović odgovorio da se on tako predstavio, “kao komandant Peulić”.

Odbrana Davora Peulića je pitala kada je tačno saznao da je optuženi Boškov sin, a svjedok je odgovorio da se ne sjeća. Prezentiran mu je i zapisnik, prema kojem je naveo da je “omanji oficir crn i mršav”, te je, upitan zašto je danas rekao da je “nabijen”, svjedok rekao kako “nije bio mršav”.

Boško i Davor Peulić te Petar Đurić zvani Keruša optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika od početka maja do kraja oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 122. lake pješadijske brigade, a kasnije 22. lake pješadijske brigade Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), Đurića kao de facto komandira jedinice Vojne policije, a Davora Peulića kao de facto komandira centra veze.

Ilija Nakić je izjavio kako je u maju 1992. godine bio zamjenik zapovjednika Općinskog stožera Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Travnik. Ispričao je kako su 15. maja išli u akciju na Galenicu na Vlašić, odakle su svakodnevno granatirani s položaja Vojske Republike Srpske (VRS), te da su pretrpjeli gubitke, a 18 pripadnika HVO-a je bilo zarobljeno.

Dan poslije, preko općinskog centra veze su uspostavili komunikaciju s VRS-om i dogovorena je razmjena zarobljenika. Njegov zadatak, kako je izjavio, bio je da osigura da tog dana ne bude razmjene vatre. Međutim, komisija se nije pojavila, a on je, nakon nekoliko poziva na “motorolu” na kontrolnom punktu, otišao s jednim članom saniteta na plato Gostilja, gdje je bila dogovorena razmjena.

“Dočekao nas je čovjek u uniformi, koji se predstavio kao komandant platoa Vlašića, potpukovnik Boško Peulić. Pozdravili smo se, bio je čvrst, imao oko 45 godina. Imao je JNA uniformu”, ispričao je Nakić, napomenuvši kako mu je Peulić garantovao bezbjednost.

Dodao je kako su razgovarali o razmjeni, te da mu je Peulić kazao da imaju pet zarobljenika, a da su ostali poginuli u borbi. On je rekao kako je dogovorena razmjena, koja je izvršena 19. maja. Naveo je kako je razmijenjeno 13 ubijenih i pet živih pripadnika HVO-a. Dodao je kako su svi bili teško pretučeni.

Suđenje se nastavlja 3. aprila.