Asim Hamzić i Hajrudin Halilović. Foto: BIRN BiH
Nedeljko Šarenac je kazao je da je živio u selu Mulići kod Visokog i da mu je 8. ili 9. jula majka rekla da treba otići na raskrsnicu, gdje je zatekao rođaka Radomira. Naveo je da su tu bili Hajrudin Halilović zvani Mrčo i Amir Murtić, kao i još jedan ili dva vojnika. Kazao je da su njemu i rođaku povezali ruke lisicama i počeli ih maltretirati.
“Oni su nas vezane udarali šakama, kundacima od puške, čime su stigli“, prisjetio se Šarenac.
Svjedok je rekao da su odvedeni u kasarnu “Ahmet Fetahagić“, gdje su ih uveli u spavaonicu.
“Tu nas udaraju oni i vojska koja je tu bila“, kazao je Šarenac.
On je rekao da je dva do tri puta vođen na ispitivanje kod Halilovića i da su ga najviše udarali on, Murtić i još jedan kojeg nije poznavao. Naveo je da su ga pitali o naoružanju i da li je ostao kako bi davao koordinate. On je rekao da u njegovoj kući nije bilo oružja i da je više puta vršen pretres.
Šarenac je kazao da je jednom odveden na ispitivanje kod Asima Hamzića i da je tada u prostoriji bio i Zijad Kadrić, koji je bio upravnik. Kazao je da ga je Hamzić udarao.
“To je bilo batinanje… Tu je bilo jedno gumeno crijevo od vode i držalica od metle“, prisjetio se svjedok.
On je kazao da Hamzića nije poznavao, ali je čuo od rođaka Radomira da je bio aktivni policajac u Visokom. Kazao je da mu Kadrić nije postavljao pitanja i nije ga udarao.
Svjedok je rekao da je njegov otac Novo u kasarnu doveden mjesec prije njega. Nakon što su pušteni, pričao mu je da ga je maltretirao Halilović.
Na pitanje tužiteljice Sanje Jukić, svjedok je potvrdio da je o ovim događajima prvi put ispitivan 2010. i da tada nije spomenuo Hamzića i upravnika. Kako je naveo, nije se mogao svega sjetiti.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Na pitanja Kadrićeve Odbrane da li se 2010. bolje sjećao događaja i da li ga je neko podsjetio prilikom kasnijih ispitivanja, svjedok Šarenac je rekao da nije. Kazao je da Kadrić nije bio naoružan kada je bio ispitivan.
Halilovićev branilac Senad Kreho pitao je svjedoka zbog čega je u ranijem iskazu naveo da je s rođakom otišao do raskrisnice, a danas navodi da ga je zatekao na raskrsnici. Svjedok je rekao da je tačno da ga je vidio na raskrsnici. On je potvrdio da je njegov otac nakon logora odveden u zatvor u Zenici, ali da nije tačno da je osuđen za držanje oružja.
Braniteljica Lejla Čović kazala je da je svjedok u ranijem iskazu naveo da je bilo gumeno crijevo i da su ga udarali njime, ne precizirajući da ga je udarao Hamzić. Svjedok je rekao da se ne sjeća da nije spomenuo Hamzića, ponavljajući da ga je on tukao.
Na pitanje branioca Igora Kovačevića, svjedok je rekao da Murtića zna od prije rata iz grada, da je iz sela Vrela, kao i da poznaje njegovog rođaka Safeta. Branilac je kazao da je 2010. svjedok naveo da je prepoznao izvjesnog Murtića iz Vrela, na šta je Šarenac kazao da tada možda nije naveo ime.
Optuženi Murtić kazao je svjedoku da ga ne poznaje.
Suđenje se nastavlja 20. marta.
