Za zločine u višegradskom logoru “Uzamnica” 16 godina zatvora

Osuđeni su za zločin protiv čovječnosti i učešće u širokom i sistematičnom napadu usmjerenom na nesrpsko stanovništvo u Višegradu.

Đuričić je osuđen u svojstvu upravnika “Uzamnice” od avgusta 1992. do aprila 1993, a Spasojević kao razvodnik straže u ovom logoru od maja 1992. do septembra 1993. godine.

U presudi se navodi da su bošnjački civili držani u neuslovnom hangaru, bez grijanja, mogućnosti za kupanje i korištenje toaleta, kao i zdravstvene zaštite.

“U konkretnom slučaju, odgovornost je Đuričića spram uslova”, kazao je u obrazloženju predsjedavajući Vijeća Staniša Gluhajić, dodavši da su uslovi bili lošiji nego za vrijeme kasnijih upravnika.

Đuričić je proglašen krivim još po dvije tačke optužnice, da nije spriječio podređene da zlostavljaju i prisiljavaju na seksualni odnos zatočenike, kao i da je svojim propustima omogućio da Milan Lukić i pripadnici njegove paravojne jedinice dolaze i tuku zatočene.

Lukić je u Haškom tribunalu osuđen na kaznu doživotnog zatvora za zločine u Višegradu.

Gluhajić je napomenuo da je Vijeće izmijenilo optužnicu kvalifikujući radnje Đuričića kao propuštanje umjesto zatvaranje i mučenje.

Spasojević je osuđen po četiri tačke za prisiljavanje zatočenih žena i muškaraca na seksualni odnos i njihovo fizičko zlostavljanje, što je okvalifikovano kao mučenje. Kako se navodi, ova zlostavljanja su drugi vojnici posmatrali i smijali se.

U nekim slučajevima izvedeni muškarci su odbili da siluju zatočenice SV-2 i SV-3 pa ih je optuženi tukao, dok je u drugim slučajevima jedan zatočenik postupio po naredbama Spasojevića iz straha za svoju bezbjednost. Gluhajić je napomenuo da iako su žene uglavnom žrtve seksualnog zlostavljanja, u ovom slučaju su to bili i muškarci.

“Radi se o odnosima zlostavljanja, jer su i žene i muškarci prisiljavani na seksualni odnos”, rekao je Gluhajić.

Đuričić je oslobođen optužbe da je odobravao odvođenje zatvorenika na prinudne radove, jer Vijeće smatra da nema dokaza da su tamo zlostavljani ili izgladnjivani, a neki su se i dobrovoljno javljali.

Spasojević je oslobođen optužbi po 12 tačaka za prisiljavanje na seksualno zlostavljanje i nanošenje teških patnji. Gluhajić je obrazložio da za dio ovih tačaka nisu izvedeni dokazi koji van razumne sumnje dokazuju odgovornost optuženih, jer svjedokinje neke događaje nisu spominjale ili ih nisu potvrdili drugi svjedoci. Za dio tačaka donesena je oslobađajuća presuda jer svjedoci nisu svjedočili na suđenju, već su samo pročitani njihovi iskazi.

Gluhajić je kazao da je Đuričiću izrečena blaža kazna jer je Vijeće cijenilo olakšavajuće okolnosti, među kojima da je u pojedinim slučajevima pokazao humanost prema zatočenicima i da je osuđen za radnje nečinjenja.

Spasojeviću je od olakšavajućih okolnosti u obzir uzeto “korektno držanje na sudu, porodičnost i loše zdravstveno stanje”, a od otežavajućih kontinuirano zlostavljanje koje mu je pričinjavalo zadovoljstvo.

Spasojević se nije pojavio na izricanju presude, a rješenjem Sudskog vijeća obojici je određen pritvor.

Suđenje Đuričiću i Spasojeviću je počelo u martu 2022. godine.

Na ovu presudu je dozvoljena žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.