BIRN BiH – OBJAŠNJAVA: Zašto predlaganje Momira Talića za Ključ grada Banjaluke nije krivično djelo

Gradski odbor SNSD-a Banjaluka je saopštio kako je Talićevo posthumno odlikovanje logičan izbor “u vrijeme kada se Republika Srpska više nego ikad ranije bori za opstanak srpskog naroda i očuvanje svojih granica”.

Također je saopšteno da je on “ličnim potencijalom, hrabrošću, profesionalnošću, umijeću i komandovanjem vojnim formacijama najvišeg ranga, u posebno složenim ratnim uslovima, pokazao izuzetnost, lik i djelo srpskog vojskovođe, vođe i čovjeka svog naroda”.

Haško tužilaštvo je nekadašnjeg komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske Momira Talića optužilo za genocid i saučesništvo u genocidu, istrebljenje, progone, deportaciju, ubistva, mučenje, kao i za uništavanje gradova, vjerskih objekata i oduzimanje imovine na području Krajine.

Prva optužnica protiv Talića podignuta je u martu 1999, dok je četvrta izmijenjena bila u decembru 2001. godine.

Talić je uhapšen 25. augusta 1999. u Austriji, a već krajem tog mjeseca, kao i u januaru 2000. godine, izjasnio se da nije kriv po svim tačkama optužnice.

Prvobitno je bio optužen s Radoslavom Brđaninom i suđenje im je počelo u januaru 2002, ali je zbog Talićevog zdravstvenog stanja postupak razdvojen u septembru te godine.

Tada je Talić privremeno pušten na slobodu zbog zdravstvenih razloga, a umro je u maju 2003. u Beogradu. Postupak protiv njega okončan je u junu 2003. godine.

Iako je izmjenama i dopunama državnog Krivičnog zakona zabranjeno veličanje osuđenih ratnih zločinaca, kao i negiranje genocida i drugih zločina, BIRN BiH objašnjava zbog čega predlaganje za Talića ne predstavlja kršenje zakona?

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju nikada nije pravosnažno osudio Talića, a izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH odnose se samo na pravosnažno osuđene ratne zločince.

U julu 2021. godine tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo je izmjene i dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Prema zakonu se navodi, između ostalog, kako je za dodjelu priznanja, nagrada, spomenica, bilo kakvog podsjetnika ili bilo kakve privilegije osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, zapriječena kazna zatvora od najmanje tri godine.

Lejla Gačanica, nezavisna pravna istraživačica pojašnjava kako prijedlog Gradskog odbora nije kažnjiv po trenutnom zakonu BiH, jer ne postoji ispunjenje uslova da je osoba presuđeni ratni zločinac.

„Problem međutim jeste društveni uticaj, odnosno na koji način se biraju osobe čija imena i djela će se slaviti, veličati i odavati im se priznanje i to možda donekle i predstavlja tu prazninu koja nastaje između pravne regulacije i društvene stvarnosti o tome šta jeste ili nije dovoljno obuhvaćeno samim zakonom“, kaže ona.

Gačanica dodaje da zakon ne može obuhvatiti sve, ali da se s druge strane vidi kako se na vješt način koristi ta praznina i veličaju osobe čiji doprinos u ratu je neupitan.

“Nedostaje društvena odgovornost da se doprinese izgradnji mira i pomirenju unutar tranzicijske pravde jer je ono nešto što zapravo ne postoji u BiH i upravo je odabir ove osobe argument zašto samo pravni okvir ni na koji način ne može odgovoriti na sve izazove koje imamo“, zaključuje ona.

Za ovo krivično djelo Državno tužilaštvo je tek nedavno podiglo, a Sud BiH potvrdio prvu optužnicu zbog veličanja Ratka Mladića, koji je pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.