Asim Hamzić i Hajrudin Halilović. Foto: BIRN BiH
Ljubica Marković je ispričala da je 1992. u Visokom živjela s mužem, koji je radio u školi sa Zijadom Kadrićem, i dvoje djece.
Sa suprugom Gavrom, kako je rekla, zadnji kontakt je imala kada su se pojavile barikade i kada je uzeo pasoše da vodi djecu van Visokog.
Svjedokinja je ispričala da je 6. jula pila jutarnju kafu kod komšinice kada je čula da je traže dva vojnika. Jedan od njih je rekao da mora poći na saslušanje. To je bio, dodala je, Mrčo Halilović, te je sjela u auto i krenula s njima.
“Glavnom ulicom mi nisu ništa govorili. Kada smo se približavali logoru, Mrčo je rekao: ‘Gdje si, gospođo Marković, znaš li ti otkad mi tebe tražimo?'”, kazala je svjedokinja i dodala da ju je Halilović tom prilikom vrijeđao i prijetio joj.
Nakon toga su je, kako je navela, odveli u logor koji je bio prekoputa autobuske stanice. Ispričala je da je prvo bila na ispitivanju u kancelariji kod Asima Hamzića, kojeg je poznavala odranije i za kojeg je rekla da je bio inspektor.
Hamzić ju je, kako je posvjedočila, na ispitivanju ošamario i rekao Haliloviću: “Evo ti je sada, vodi je sebi”. Halilović ju je odveo u podrum u kojem je bilo još Srba, kako je rekla svjedokinja, koji su bili teško pretučeni.
“Mrčo me udario prvi, pa su počeli ostali nekim palicama. To je sve trajalo dok nije ušao Zijo, koji je rekao da prestanu. ‘Pa odakle ti, Ljubo, ovdje?’ On me izdvojio i rekao da me vode na sprat“, ispričala je svjedokinja.
Kod Hamzića je, kako je rekla, ukupno tri puta vođena na ispitivanje, te je teško pretučena. Dodala je da je na drugom ispitivanju ušao “Zijo” i odveo je u svoju kancelariju, navodeći kako je saznala iz priče da je on upravnik logora. U pritvoru je, dodala je, provela mjesec dana i bila zlostavljana, a hranu je dobijala jednom dnevno.
Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić su optuženi za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane (TO) Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.
Kadrić je optužen u svojstvu upravnika zatočeničkog objekta-logora i pripadnika visočkog Općinskog štaba TO-a, Halilović kao pripadnik Oružanih snaga Armije BiH (OS ABiH) Generalštaba, Hamzić kao pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i komande štaba TO-a, Čengić i Murtić kao pripadnici diverzantskog-izviđačkog voda i Vojne policije, te Selimović kao pripadnik diverzantskog-izviđačkog voda.
Odbrani je svjedokinja rekla da joj nije jasno kako je Kadrić, kao upravnik, dozvolio da bude maltretirana kada ju je prvi put izveo iz podruma, a drugi put iz kancelarije gdje je saslušavana.
Branilac Senad Kreho je pitao svjedokinju zašto u ranijem iskazu nije pominjala da ju je Hailović tukao, a ona je odgovorila da se plašila i da je sve željela zaboraviti.
Na upit Hamzićeve braniteljice Sabine Mehić zašto nije u istom iskazu nijednom navela ime njenog branjenika, ona je odgovorila da nije znala “da je to bitno”.
Suđenje se nastavlja 21. februara.
