Kandić i ostali: Roditelje zadnji put vidjeli u školi u Zijemlju
Irfan Ćatić kazao je da je s roditeljima, braćom i drugim članovima porodice, kao 12-godišnjak, napustio kuću u selu Hrušta i da su krenuli prema Veležu. Naveo je da su usput sreli još neke ljude te su naišli vojnici i zarobili ih.
Kazao je da su njegovom ocu uzeli pušku, a da je otac majci rekao da baci dvije bombe koje je on bio napravio. Vojnici su ih odveli u školu u Zijemlje.
“Crnilo se od vojske koliko je tu bilo… Bilo je krvi po hodniku”, naveo je svjedok.
On je kazao da su vojnici izvodili njegovog oca Muju, kao i majku Emu, svjedokinju N-4, te Jusufa Brajevića i Hamida Baraliju.
Svjedok je rekao da je došao jedan Mileta koji je kod Hamida, zubara, našao kliješta i počeo mu vaditi zube. Posvjedočio je da su oca i dvojicu muškaraca vojnici cijelu noć izvodili, tukli i ispitivali.
“Oko četiri-pet, kad je počelo svanjivati, nismo mogli babu prepoznati. Isto i Jusufa i Hamida”, rekao je Ćatić.
On je kazao da je došao kamion kojim su odvezeni njegovi roditelji, djed, nana, te dva muškarca i dvije žene.
“Natovarili su ih na kamion. Nikad ih više nismo vidjeli”, kazao je svjedok, koji je u školi ostao s dvojicom braće i N-4 još nekoliko dana.
Dodao je da su ih Aco Vuković, te Mića i Žara Dabić odvezli u policiju u Nevesinje. Poslije 15 do 20 dana, kako je naveo, komandir Đuro Ivković im je rekao da idu na sigurno i prebačeni su do Berkovići, a onda prešli u Stolac.
Ćatić je rekao da su njegovi roditelji, kao i ostali koji su odvedeni iz škole, pronađeni u jami “Sušica” u Zijemlju.
Za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara, sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona.
Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece u dobi od 15 dana do dvije godine života.
Džemal Ćatić posvjedočio je slično kao i njegov brat – kako su napustili kuću u selu Hrušte zbog opasnosti od rata. Svjedok se sjeća da su noćili u jednom domu i da je to bilo na njegov rođendan, 26. juna, kada je napunio 13 godina.
Svjedok je rekao da su ih na putu prema Telećoj Lastvi zarobili vojnici i odveli u školu u Zijemlju. Rekao je da su oca i dvojicu muškaraca izvodili i tukli.
“Modrice, krv, razbucana jakna, majica”, prisjetio se Ćatić.
On je dodao da je oko devet sati ujutro došao kamion i dvojica vojnika su izvela sve osim njega i dvojice braće, te N-4. Roditelje, djeda i nanu te ostale ljude iz škole više nije vidio, a njihovi posmrtni ostaci su kasnije pronađeni.
Svjedok je rekao da je s braćom i N-4 odvezen u policiju u Nevesinju. Kazao je da je N-4 odvedena poslije sedam dana, a njih je nakon 20-ak dana spasio Đuro Ivković, koji ih je odvezao do Berkovića.
Na pitanja branioca Cvijetina Adamovića, svjedok je rekao da je bila noć i nije mogao vidjeti u kakvim su uniformama bili oni koji su ulazili u školu.
Suđenje se nastavlja 19. februara.
