Obilježavanje godišnjice u selu Poljak. Foto: BIRN BiH
Šaha Bumbulović u napadu na selo Poljak izgubila je četiri člana porodice – majku, brata, sestru i sestričnu. Za sudbine njih dvoje saznala je iz priča oca, koji je preživio napad, dok za dvoje još uvijek traga. Kako je ispričala za Detektor, granatiranje sela počelo je iz Srbije, a onda su u selo upali vojnici.
“Majku su mi zaklali, brata zapalili, a sestru i njenu malu kćerku su odveli. Također, i moju zaovu i njenog malog sina, koji su se nalazili s mojom sestrom”, kaže Bumbulović s tugom se prisjećajući članova svoje porodice.
Sve što je saznala o sudbini nestalih članova porodice jeste da su odvedeni prema jezeru Perućac, gdje im se do danas gubi svaki trag. Kako se tog dana nalazila u susjednom selu, otac Adil ispričao joj je strahote kroz koje je prošao i da je preživio tako što je otišao u sklonište kako bi iz njega nešto donio porodici. Na napad ga je upozorio bratić, čijoj smrti usljed ranjavanja je svjedočio dok je napad trajao.
“Brat je prvo ranjen, pa su ga zapalili. Krio se iza sijena vani i živog su ga zapalili. Bilo je užasno pomaganje moje majke dok je molila da je ne diraju”, kaže kroz suze Bumbulović i navodi da su joj majku tada ubili.
Bumbulović je u ovom napadu izgubila još troje članova šire porodice, a kaže kako je danas sama na svijetu jer je i njen otac ubijen u genocidu u Srebrenici u julu 1995. godine.
Povodom obilježavanja godišnjice koja je održana u ovom mjestu, Kadefa Muhić, predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca općine Srebrenica, pojašnjava kako su 24. januara 1993. u selu Poljak ljudi zapaljeni i pobijeni, te da su se tih strahota prisjetili i ove godine, opominjući na njih. Napominje da su tokom granatiranja stradale još i tri osobe iz susjednog sela.
“Oni su granatirani iz Srbije, a onda je njihova vojska ušla u to selo, gdje je ljude našla i u kućama. Bilo je mlađih ljudi koji nisu uspjeli ni pobjeći, neki su se sakrili u sijeno, koje su zapalili i oni su izgorjeli. Oni stariji, što nisu mogli ni bježati, zaklani su”, dodaje Muhić.
Prema njenim riječima, izvršioci ovog napadu su poznati, a porodice i preživjeli su ranije davali izjave nadležnim državnim organima, ali ovaj slučaj nikada nije rasvijetljen i niko do danas nije odgovarao za ubistva. Dok to čekaju, preživjeli su i ove godine, na spomen-obilježju izgrađenom u ovom selu, pričali o svojim sudbinama i apelovali na nadležne.
“Mi pričamo da to ne bude zaboravljeno, ali nadamo se da će nekad neko čuti naš vapaj, pa i pokrenuti te slučajeve, da se identifikuje. Jer mi znamo ko su počinioci tog zločina”, zaključuje Muhić.
