Prema Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, Tužilaštvo BiH je dužno raditi samo najsloženije predmete, dok se manje složeni upućuju entitetskim i pravosuđu Brčko distrikta. Vijeće ministara je na nedavno održanoj sjednici produžilo rok ovoj Strategiji za još dvije godine, jer svi predmeti nisu završeni do 2023., kako je to bio plan.

Mandat Nadzornog tijela, koje je pratilo provedbu Revidirane strategije, započeo je dvije i po godine nakon njenog usvajanja, koje je kasnilo gotovo isto toliko.

“Dosadašnja dinamika rješavanja predmeta ratnih zločina i broj preostalih neriješenih predmeta ratnih zločina pred pravosuđem BiH ukazuju na nemogućnost njihova rješavanja u postavljenom roku do kraja ove godine”, saopćeno je ranije iz Vijeća ministara.

Iz Misije OSCE-a navode da probijanje rokova ili prestanak važenja Revidirane strategije ne negira međunarodnu pravnu obavezu BiH da istraži i, gdje je moguće, procesuira ratne zločine budući da oni ne podliježu zastari.

Zamjenik glavnog državnog tužioca i rukovodilac Posebnog odjela za ratne zločine Ivan Matešić kaže da je bila izražena želja da se Strategija produži do kraja 2025. upravo zbog dvije izgubljene godine usljed kašnjenja, te je mišljenja da bi Državno tužilaštvo u trenutnom kapacitetu u tom periodu moglo završiti predmete protiv osoba koje su dostupne.

Prije nego je imenovana za vršiteljicu dužnosti predsjednika Suda BiH, Minka Kreho je rekla da, čak i u slučaju da Tužilaštvo podigne sve optužnice u naredne dvije godine, sudije zbog kompleksnosti te predmete neće moći završiti u zadanom roku.

Pravni stručnjaci za Detektor kažu kako i dalje ostaju svi problemi iz prethodne Strategije.

“Mislim da su dodatne dvije godine samo ‘kupljeno vrijeme’ u kojem nećemo vidjeti napredak u postizanju samih ciljeva Strategije, bez konkretnog poboljšanja u svim njenim segmentima”, mišljenja je pravna ekspertica Lejla Gačanica, koja dodaje da problem predstavlja i činjenica što osuđujuće presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju još nisu unesene u domaću krivičnu evidenciju.

“Dokazi iz optužnica sve nekvalitetniji”

Misija OSCE-a u BiH, koja monitoriše suđenja za ratne zločine, godinama upozorava da su uočili zabrinjavajući trend smanjenja broja osuđujućih presuda u predmetima ratnih zločina, prvenstveno na državnom nivou.

“Visoka stopa oslobađajućih presuda često je rezultat tužilačkih nedostataka, kao što je neuspjeh u izvođenju dokaza koji su vezani za elemente zločina i vrste odgovornosti, na kojima su utemeljene optužnice”, navode iz Misije OSCE-a, kao i da to nije primjereno za jednu instituciju zaduženu za procesuiranje složenih i ozbiljnih kaznenih djela.

Matešić kaže da Sud donosi odluku, odnosno nalazi ili ne nalazi dovoljno dokaza da bi nekoga osudio i izveo određene zaključke.

“Mi, kao struka, u Tužiteljstvu mislimo da to nije trebalo tako, ali možemo uložiti žalbu, pokušati u žalbi ukazati na pogrešne zaključke Suda i eventualno dobiti ili ukidanje ili preinačenje presude”, pojašnjava stav Matešić i dodaje da ima dosta osuđujućih presuda za koje se izriču “pristojne kazne”, adekvatne za ono za šta se optuženi tereti.

Sutkinja Kreho, s druge strane, pojašnjava da Sud nije podigao prag dokazivanja i da se dalje primjenjuju isti kriteriji, ali su dokazi, prema njenim riječima, sve nekvalitetniji, a i vrijeme čini svoje.

“Stare svjedoci, obolijevaju. Teže je i tužiocima doći do tačnog iskaza, a nama onda pogotovo da dođemo do utvrđene činjenice o tom događaju”, govori Kreho.

Susret sa optužnicama koje imaju slab kvalitet podržavajućih dokaza imala je advokatica Lejla Čović, koja napominje da, nakon što budu potvrđene, slijede dugogodišnji sudski procesi koji rezultiraju oslobađajućim presudama.

“Jedan od faktora koji utiču na znatan broj oslobađajućih presuda jeste i često loša procjena Tužilaštva BiH prilikom optuživanja, gdje se gleda na kvantitet, odnosno da se optuži što veći broj ljudi, a ne gleda kvalitet dokaza i realna slika o mogućnosti ishoda takvih postupaka”, primjećuje Čović, koja rješenje vidi u izmjenama Zakona o krivičnom postupku BiH.

Prema važećem zakonu, sudija za prethodno saslušanje potvrđuje optužnicu bez bilo kakvog obrazloženja, pri čemu ima prilično kratak rok da sagleda i analizira sve dokaze.

Za Gačanicu bi depolitizacija pravosuđa donijela poboljšanja.

Optužnica za zločin u Jošanici kod Foče

Najviše pažnje javnosti privuklo je podizanje optužnice protiv 13 nekadašnjih komandanata i pripadnika Armije BiH – Ferida Buljubašića, Ahmeta i Izeta Sejdića, Rašida Sobe, Ševke Glušca, Zakira Jamaka, Bahrudina Muhića, Adema Fehrića, Mustafe Polje, Envera Kusture, Muhameda Liske, Sakiba Čakara i Munira Nale – za ratne zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u Jošanici kod Foče u decembru 1992. godine.

U Jošanici je, prema saopćenju Tužilaštva, ubijeno 56 civila srpske nacionalnosti, ranjeno oko deset, a imovina zapaljena i uništena. Ova optužnica tereti Ahmeta Sejdića za zločine počinjene 1992. na području Višegrada, a Buljubašića za zločine na području Čajniča 1993. godine.

Zbog genocida, odnosno ubistava 65 osoba u julu 1995. na području Šekovića i Vlasenice, podignuta je optužnica protiv Ratka Vujovića, Ljubomira Vlačića, Vitomira Pepića, Milovana Ognjenovića, Gorana Viškovića, Željka Dupljanina i Vlastimira Golijanina, nekadašnjih komandanata i pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Viškovića je Državni sud zbog zločina u Vlasenici i Milićima ranije osudio na jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora, a Golijanina, bivšeg pripadnika Desetog diverzantskog odreda, na 15 godina zatvora zbog učešća u ubistvima na ekonomiji “Branjevo”.

Protiv Boška i Davora Peulića te Petra Đurića, nekadašnjih komandanata i komandira VRS-a, podignuta je optužnica zbog zločina nad ratnim zarobljenicima na području Travnika i Skender-Vakufa. Bošku Peuliću se u Sudu BiH s još četvoricom optuženih u drugom predmetu sudi za progon na području Kotor-Varoši.

Optužnice su podignute protiv Radeta Grujića i Borislava Gligorevića zbog zločina na području Zvornika, zatim Dragana Babića i Milivoja Maletića zbog zločina na području Teslića, kao i Nedžada Ćehića za zločin na području Bosanske Krupe, a njegov predmet je spojen sa sedmoricom ostalih koji su optuženi krajem 2022. godine. Dževad Mlaćo, Selmo Cikotić i Tahir Granić su optuženi za zločine u Bugojnu 1993. godine, a Zijad Kadrić, Hajrudin Halilović, Asim Hamzić, Miralem Čengić, Samir Selimović i Amir Murtić za zločine počinjene 1992. u Visokom.

Još nije saopćeno da li su optužnice za genocid i zločine u Bugojnu potvrđene, a Sud je kao neosnovanu odbio potvrditi optužnicu protiv Milana Šimića i Gorana Josipovića koja ih je teretila za zločine počinjene 1994. na području Gradačca i Srebrenika.

Protiv Dragana Spasojevića, Vinka Radovića, Dragomira Vasića i Petka Panića je podignuta optužnica za zločine počinjene na području Zvornika.

Prema izvještaju koji je predstavljen na jednoj od sjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Tužilaštvo BiH je u prvih šest mjeseci podiglo samo dvije optužnice, protiv tri osobe, što su pojedini članovi Vijeća ocijenili nedopustivim.

Bjekstva nakon osuđujućih presuda

Sud Bosne i Hercegovine je pravosnažno osudio deset osoba na 131 godinu zatvora, dok je, od 40 oslobođenih, njih pet pravosnažno oslobođeno krivnje.

Najveća pravosnažna kazna je izrečena nekadašnjem pripadniku Vojne policije Vlaseničke brigade VRS-a Momčilu Tešiću, koji je osuđen na 18 godina zatvora zbog učešća u strijeljanju 17 muškaraca s područja Srebrenice počinjenom s 13. na 14. juli 1995. u Mršićima kod Vlasenice. Skupa s Tešićem sudilo se bivšem komandantu Vlaseničke brigade VRS-a Miletu Kosoriću, u odnosu na kojeg je postupak odvojen zbog zdravstvenog stanja.

Osim Tešića, nepravosnažnim presudama na po 20 godina zatvora su osuđeni Almir Sarajlić, za ubistva 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iz Šafradina kod Križančevog Sela i Dubravice na području Viteza počinjena 1993., te Ilija Zorić jer je u julu 1992. učestvovao u ubistvima žena i djece koji su bili u kući u prijedorskom selu Zecovi. On je jedan od četvorice osuđenih iz ovog predmeta koji nije pronađen na adresi nakon izricanja presude, o čemu je Detektor pisao.

Nakon skoro devet godina suđenja, pored Zorića osuđeni su Dušan Milunić na 12 godina, Zoran Milunić na 14, Zoran Stojnić na osam i Ljubiša Četić na pet godina zatvora, dok su Radovan Četić, Željko Grbić, Boško i Rade Grujičić, Uroš Grujčić te Rajko Gnjatović oslobođeni optužbi. Veliki broj porodica žrtava – koje su tokom iznošenja završnih riječi molile optužene da im kažu gdje su tijela žena i djece ubijenih na Gradini – prisustvovao je izricanju presude.

Pažnja javnosti je bila usmjerena i na izricanje presude za zločine nad zarobljenim pripadnicima HVO-a na području Viteza, za šta je osim osuđujuće presude Sarajliću, zbog nedostatka dokaza, oslobođeno sedam bivših komandanata i pripadnika Armije BiH.

Među pravosnažno osuđenim najmanja kazna od sedam godina zatvora je izrečena Radovanu Veljoviću za silovanje u Foči, dok je prvostepenom presudom Dražen Lovrić osuđen na godinu zatvora zbog nezakonitog hapšenja 1993. na području Mostara.

U 2023. optužbi su pravomoćno oslobođeni Đorđe Ristanić za zločine u Brčkom, Ramiz Dreković za zločine u Kalinoviku, Ratko Đurković za zločine na području Teočaka, Hazim Fazlović za zločin nad zarobljenicima na području Brčkog te Luka Dragičević za zločine u Štrpcima, za šta je pravosnažno osuđeno osam bivših pripadnika VRS-a na ukupno 106 godina zatvora.

 *Analiza se odnosi na podatke o broju optužnica i izrečenih presuda koje su prikupljene zaključno s 27. decembrom 2023. godine.