Za zločine u prijedorskom selu Zecovi ukupno 59 godina zatvora

Prvostepeno vijeće Suda Bosne i Hercegovine osudilo je Dušana Milunića na 12, Iliju Zorića na 20, Zorana Stojnića na osam, Zorana Milunića na 14 i Ljubišu Četića na pet godina zatvora za zločine protiv čovječnosti zbog progona ubistvima, prisilnim preseljenjem i nečovječnim djelima. Ovom presudom su Radovan Četić, Željko Grbić, Boško i Rade Grujičić, Uroš Grujčića te Rajko Gnjatović oslobođeni optužbi.

Kako se navodi, u okviru širokog i sistematskog napada vojnih i policijskih snaga Republike Srpske, u Zecovima je ubijeno 69 civila, dok 32 tijela još nisu pronađena.

Dušan Milunić je, u svojstvu komandira Rasavačke čete, proglašen krivim za prisilno preseljenje. Navodi se da je s Radomirom Stojnićem, koji je bio optužen u ovom predmetu a u međuvremenu je preminuo, iznio na sastanku u Rasavcima uveče 22. jula plan o akciji čišćenja koja je podrazumijevala pretres i oduzimanje naoružanja, mada su znali da je oružje prethodno predato.

“Optuženi Milunić, ne samo da je organizovao akciju… on je i djelovao na terenu“, obrazložio je predsjedavajući Vijeća Šaban Maksumić.

Milunić i Stojnić su, kako se navodi, 23. jula izvršili postrojavanje i raspored, kada je određeno da pripadnici policije idu kroz centar sela Zecovi a pripadnici vojske na drugu stranu, prema Gradini.

Ilija Zorić je, kako se navodi, s drugima došao do kuće u kojoj su bile žene i djeca na koje su zapucali i usmrtili sve osim, tada petnaestogodišnjeg, Zijada Bačića, koji se sakrio na konjska kola i preživio.

“Svjedok Zijad Bačić… vidio je Iliju Zorića koji je stajao na putu i držao pušku. Rafalom s maskiranim vojnikom ubijali su žene i djecu… Do detalja je opisao koji su zvukovi dolazili iz tijela i kako je izgledala krvava majica njegovog brata“, naveo je Maksumić.

Zoran Stojinić je proglašen krivim da je u toku akcije ubio jednog civila, a Zoran Milunić da je s drugima učestvovao u lišavanju života tri civila. Ljubiša Četić osuđen je da je udarcima nanio teške duševne i fizičke patnje jednom civilu.

Vijeće je sve optužene oslobodilo optužbi da su djelovali u okviru udruženog zločinačkog poduhvata , kao i za mučenje, seksualno zlostavljanje, oduzimanje imovine te skrivanje tijela.

Sudija Maksumić je kazao da Tužilaštvo nije iznijelo dokaze o zajedničkom cilju UZP-a, te da iz odluke o proglašenju srpskih teritorija na zboru građana Mjesne zajednice Rasavci ne proizilazi da je cilj progon, te se ona ne može dovesti u vezu s akcijom u Zecovima.

Prema optužnici, Radovan Četić je bio na čelu Kriznog štaba u Rasavcima. Vijeće ga je oslobodilo jer nije moglo utvrditi da je preduzimao bilo kakve aktivnosti, osim što je prisustvovao određenim dešavanjima, kao i zbog činjenice da nije imao ingerencije da komanduje vojskom ili policijom.

U nedostatku dokaza, Boško Grujičić, Željko Grbić, Ilija Zorić i Ljubiša Četić oslobođeni su po nekoliko tačaka za ubistva većih grupa civila – mahom žena i djece. Željko Grbić, Rade Grujičić i Uroš Grujčić oslobođeni su optužbi za seksualno zlostavljanje grubim dodirivanjem i udaranjem po intimnim dijelovima tijela žene koje su bile u jednoj kući.

Niko od optuženih nije prisustvovao izricanju presude, a Sud je odredio pritvor Dušanu i Zoranu Miluniću, Zoranu Stojniću i Iliji Zoriću, dok su Četiću određene mjere zabrane.

Kao razlog nedolaska optuženih, njihovi branioci su uglavnom naveli da nije obavezno prisustvo izricanju presude. Savan Zec je kazao da je Dušan Milunić osumnjičen u jednom novom predmetu i da mu je od nedavnog poziva Tužilaštva ugašen telefon. Slobodan Perić je kazao da je njegov branjenik Ljubiša Četić nedavno izašao sa odsluženja 15-godišnje kazne zatvora.

Oštećeni u ovom predmetu su upućeni na parnicu, a na izrečenu presudu dozvoljena je žalba.

Suđenje im je počelo prije gotovo devet godina.

Prema ranije objavljenoj optužnici, na području Zecova ubijeno je najmanje 150 civila bošnjačke nacionalnosti – u selu 69, na drugim lokacijama 20 civila, u logorima na području općine Prijedor 30 civila bošnjačke nacionalnosti, a ostali su ubijeni na drugim lokacijama i pod drugim okolnostima poslije progona. Mještani Zecova vođeni su u logore “Keraterm”, “Omarska” i “Trnopolje”.