Drljača i ostali: Palice po leđima

Adil Solo, za kojeg je prije svjedočenja rečeno da ima preko 80 godina, naveo je da je tokom rata proveo 11 i po mjeseci u “Malom logoru“.

“Bilo je svašta. Bilo je najviše u prolazu da palica ‘padne na leđa’, toga je bilo puno puta“, kazao je Solo.

Upitan za osobe koje su ga tukle, svjedok je pojasnio da “nije imao vremena da upoznaje ljude“, ali je slušao kako se međusobno zovu i sjeća se da je bila osoba po prezimenu Bojić. Nakon predočenog zapisnika iz istrage, potvrdio je da je bio i stražar po nadimku Vučko.

Tužiteljica Olivera Đurić mu je predočila i dio iskaza u kojem je rekao da ga je “oko sedam puta” tukao Goran Bojić, a Sudsko vijeće ga je upitalo za ime osobe koja ga je tukla, ali je svjedok kazao da nije znao “kako su se oni zvali“, čuo je samo za prezime Bojić.

Jedan od branilaca je pitao da li mu je neko spomenuo ime Goran tokom saslušanja, na šta je odgovorio da se ne sjeća.

Odbrana Gorana Bojića je upitala svjedoka da li je siguran da se osoba koja ga je zlostavljala zvala Goran Bojić, a Solo je ponovio da ne zna imena i da je “čuo kako se oni između sebe zovu“.

U unakrsnom ispitivanju je naveo i da mu nije bila uskraćena medicinska njega tokom boravka u “Malom logoru“, kao i da ga je posjećivala kćerka koja mu je donosila hranu i odjeću, te Crveni krst.

Optužnica, osim Bojića, tereti Rajka Drljaču, Milića Bućana, Gorana Jorgića, Svetislava Cvijetića, Uroša Graba, Aleksandra Jankovića, Igora Kljakića, Milenka Letića, Borislava Milakovića, Draška Radusinovića, Gojka Soldata, Mileta Vučkovića, Gorana Savića i Duška Drljaču da su, u svojstvu upravnika, zamjenika upravnika i stražara, u periodu od 1992. do 1995. godine počinili zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u VIZ-u “Mali logor” – između ostalog, premlaćivanjima, zlostavljanjima, seksualnim zlostavljanjem te drugim nečovječnim postupanjem.

Svjedok Atif Karupović je ispričao kako se nakon napada na Čarakovo kod Prijedora 1992. krio po šumama i u konačnici je uhvaćen kada je pokušao preći u Hrvatsku. Pojasnio je da je u Prijedoru, gdje je tučen, bio oko 19 dana, nakon čega je sa grupom ljudi prebačen u “Mali logor“.

“Tu nas je dočekalo u hodniku kao špalir i tu nas je tuklo“, kazao je on.

Svjedok je ispričao i da su uvjeti u ćeliji, gdje je bio smješten, bili loši, a obezbjeđivali su ih čuvari u šarenim uniformama.

Upitan da li su tučeni i drugi zatvorenici, odgovorio je da se noću čuo jauk. Naveo je i da nije poznavao nikoga od stražara.

Karupović je upitan da li je imao kontakt s upravnikom zatvora. Pojasnio je da je to bilo samo jednom.

“Otvorila su se vrata, nisam se uspio okrenuti i dobio sam šamar, ali nisam znao da je on upravnik“, kazao je, dodajući da su mu drugi zatvorenici rekli da se radilo o upravniku i da se mora okrenuti kada on ulazi.

U unakrsnom ispitivanju je potvrdio da je bio ispitivan u jednoj kancelariji, ali se nije mogao sjetiti da li je osoba koja ga je ispitivala bila u civilnoj odjeći. Također je rekao i da se po izlasku iz VIZ-a nije javio doktoru.

Suđenje će se nastaviti 12. januara 2024. godine.