Lasica i Milović: Nana i amidža izgorjeli u kući

Svjedokinja, čije ime je zabranjeno objavljivati u javnosti, ispričala je da je 22. maja 1992. svjedočila napadu na Lozje.

“To jutro je nešto udarilo u zid kuće i amidža nam je rekao da idemo”, kazala je ova svjedokinja i dodala da je iz kuće izašla s majkom, bratom i daidžom, dok joj je amidža ostao s nepokretnom nanom.

Na pitanje tužitelja Vladimira Simovića šta se dalje dešavalo s njenim srodnicima, svjedokinja je ispričala da je tada zadnji put vidjela svog daidžu, dok su nakon godinu ili dvije saznali da su nana i amidža izgorjeli u kući, koja je zapaljena naknadno.

Svjedokinja je navela da su prešli u drugu kuću, gdje su zatekli grupu od oko 30 komšija, s kojom su kasnije krenuli prema Drini.

“Stariji su nam rekli da nam je jedini izlaz prema Drini, jer je okolo bila Vojska Republike Srpske”, pojasnila je svjedokinja.

Prilikom pokušaja da dođu do Drine, u blizini katoličkog groblja svjedočila je ubistvu Naze Dragolj, te je ispričala kako su tu svi iz grupe pali na zemlju, a da je Naza pala na nju, zbog čega se nije mogla nastaviti kretati. Nakon nekog vremena, dodala je, stigli su vojnici, koji su ih odveli u jednu kuću u blizini, a prisjetila se da su tu još poginule Munira, koju je poznavala kao trudnicu iz Foče, i djevojčica Admira Šahman.

U narednim danima, ispričala je, boravili su, kao zatvorenici, u različitim kućama u naseljima Lozje i Obarak, a prisjetila se da su u ovoj grupi bili samo žene i djeca. Dodala je i da je tokom zarobljeništva znala dvojicu vojnika – braću Dragana i Zorana – a da je tokom napada prepoznala Neđu Čarapića, koji je s puškom, u civilnoj odjeći, stajao ispred njene kuće.

Na pitanje Dejana Bogdanovića, branioca Branislava Lasice, svjedokinja je kazala kako ne prepoznaje optuženog, kao i da nije poznavala vojsku koja ih je zarobila. Potvrdila je i konstataciju branioca da zarobljenici nisu bili maltretirani.

Ova svjedokinja svoj iskaz dala je na suđenju Lasici i Miroslavu Miloviću, koji su optuženi da su, kao komandanti jedinica VRS-a, na tom području komandovali i učestvovali u napadu na Lozje, prilikom kojeg je ubijeno oko 30 osoba. Navedeno je da su među žrtvama bili uglavnom civili – uključujući žene, djecu i starije – a da je više desetina ljudi odvedeno i zatočeno.

Svjedok pod pseudonimom “E” ispričao je da je u aprilu i maju 1992. u Kokinom Selu, kako se ranije zvalo naselje Lozje, svjedočio barikadama mještana Srba. Prisjetio se da je 4. maja 1992.  preko Drine počela artiljerijska paljba, a zatim tokom noći i pucnjava u zaseocima Pargani i Kazagići.

Rekao je svjedok i da je 22. maja počela pucnjava sa svih strana, te da je tokom napada među vojnicima prepoznao Dadu Tamburića i Acu, kojeg je znao pod nadimkom Đomla.

“Tamburić je išao od kuće do kuće i zapaljivao ih je”, kazao je svjedok, uz objašnjenje da ga je lično vidio kako ulazi u jednu kuću i kako ona poslije toga gori.

Prisjetio se i kako je sat nakon početka napada vidio da je pored njega rafalom pogođen Edib Pleh, koji je preminuo, te da je vojska nekoliko sati kasnije ušla u naselje i da su svi krenuli prema Drini. Prilikom tog kretanja, dodao je, poginuli su još Naza Dragolj, Mujo Močević, Midhat Kaloper i trudnica iz fočanske Slatine.

Suđenje se nastavlja 21. decembra.