Hasan Mustafić. Foto: BIRN BiH
Odbrana Mustafića je u završnoj riječi navela da ne spori da je optuženi bio raspoređen na obezbjeđenju pritvorskih prostorija u Bužimu, ali da je u svojstvu vojnog policajca 505. bužimske brigade obezbjeđivao i komandanta i isturena komandna mjesta, odvodio zatvorenike na radnu obavezu, kao i dužnosti u civilnom zatvoru.
“Po mišljenju Odbrane, najmanje je vremena provodio u pritvorskoj jedinici u hotelu ‘Radoč’”, kazao je branilac Adil Draganović.
Analizirao je dokaze za četiri tačke koje Mustafića terete za zločine nad ratnim zarobljenicima i jednu koja se odnosi na civila, napominjući da neki svjedoci nisu vidjeli ko ih je tukao, a da su neki iskazi bili nelogični i nepotkrijepljeni.
Draganović je ukazao da je u jednoj tački nejasno koje je radnje preduzimao optuženi. Za tačku koja se odnosi na “zarobljenika Vojske Republike Srpske” rekao je da se iz opisa ne vidi njegovo ime, kao ni uzrok smrti ni da li je ekshumiran.
Branilac je naveo da je optuženi pomagao zatvorenicima u Bužimu.
“Čak ih je vodio kući na ručak. Savjesno je izvršavao naredbe komandira i komandanata i sve ukazuje da nije bio sklon da čini krivična djela”, istakao je Draganović.
Optuženi Mustafić kazao je da ostaje kod ranijih tvrdnji da su optužbe montirane, te se osvrnuo na, kako je naveo, lažnog svjedoka.
Bapićeva Odbrana je u završnoj riječi navela je da sporna identifikacija optuženog, koja se zasniva na opisu lica s tuferom na oku, i nepouzdane razmjene informacija u pritvoru.
Branilac Alija Oruč rekao je da su, za razliku od svjedoka Tužilaštva, svjedoci Odbrane koji su dobro poznavali Bapića izjavili da je optuženi 6. septembra 1994. teško ranjen, da je bio u komi jedno vrijeme, a onda poslat u Bihać na liječenje, da bi se poslije vratio u stacionar u Bužim.
Branilac je napomenuo da su ljekari koji su liječili Bapića potvrdili da je on imao višestruke povrede glave od gelera, kao i na drugim dijelovima tijela, te da se nije mogao normalno kretati.
“U tom periodu, on ima takozvanu ‘rusku kapu’ koja pokriva cijelu površinu glave”, kazao je Oruč, dodavši da je imao i langetu na ruci.
Branilac je rekao da Bapić nije bio pripadnik Vojne policije, već da je bio u specijalnoj jedinici “Hamze” kada je ranjen, te da je zbog težine povreda trajno demobilisan u februaru 1995. godine. Svjedoci su, kako je ukazao, identifikovali osobu koja je imala bijeli opasač i oznaku Vojne policije.
U analizi dokaza, on je naveo da su svjedoci spominjali tufer ili flaster na oku, kao i da lice nije imalo drugih povreda, što ne odgovara izgledu i stanju u kojem se nalazio optuženi. Dodao je da su svjedoci spominjali i nadimak Ćoro, koji optuženi nije imao, te da je Bapić u to vrijeme imao 19 godina, a da su neki svjedoci opisivali stariju osobu.
Prema ocjeni Oruča, Tužilaštvo je propustilo da istraži druga lica koja su imala tufer na oku i sličan nadimak. On se osvrnuo na iskaze svjedoka za osam tačaka optužnice koje terete Bapića, ukazujući na neslaganja i nelogičnosti.
“Identifikacija Bapića, najblaže rečeno, dovedena je u sumnju”, konstatovao je branilac u više tačaka optužnice.
Sa Mustafićem i Bapićem optuženi su Zijad Nanić, Esad Kudelić, Vahid Bajraktarević, Senad Salkić, te Samir i Husein Isaković. Na teret im je stavljeno da su u hotelu “Radoč” u Bužimu nečovječno postupali prema civilima i ratnim zarobljenicima – pripadnicima Narodne odbrane Zapadne Bosne.
Posljednje dvije Odbrane iznijeće završne riječi 11. decembra.
