Kandić i ostali: Kao osmogodišnjak posljednji put vidio roditelje u Zijemlju

Dženis Ćatić kazao je da je kao osmogodišnji dječak napustio porodičnu kuću u selu Hrušta nakon što su u junu 1992. počeli napadi na obližnja sela i narod počeo da odlazi. Rekao je da je s roditeljima, braćom, nenom i djedom krenuo preko Veleža i da su im se, nakon što su prenoćili u šumi, pridružili Hamid Baralija i još neki.

Ispričao je kako su sutradan kod prelaza Teleća Lastva vidjeli dva vojnika, koja su ih pozvala da izađu, lažno im govoreći da su “njihovi”, te da su odvezeni u školu u Zijemlju.

“Prostorija je bila puna krvi… Nakon nekog vremena pojavili su se vojnici i izveli oca na silu. Za par trenutaka čuli su se s hodnika kroz koji smo prošli plač, uzvici i jauci mog oca”, prisjetio se Ćatić.

Kazao je da je lice njegovog oca Muje bilo neprepoznatljivo kada je vraćen u prostoriju. Dodao je da se slično dogodilo i sa Hamidom Baralijom. Kako je naveo, ne zna šta se poslije dešavalo jer je zaspao na krilu majke. Sutradan se pojavio jedan vojnik.

“Rekao je: ‘Nemojte se bojati, bićete bezbjedni, samo će oni biti izvedeni na ispitivanje’”, naveo je svjedok.

Posvjedočio je da su njegovog oca, koji nije mogao hodati, ubacili u kamion, kao i majku, djeda, nenu, Jusfufa i Hamida Baraliju te još dvije žene, a da su ostali on, dvojica braće i svjedok N-4.

“I tad smo ih zadnji put vidjeli”, rekao je Ćatić.

Ispričao je da su njega, braću i N-4 poslije nekoliko dana odveli u policiju u Nevesinju i da su tu proveli 25 dana. Kazao je da su gledali premlaćivanje ljudi, a da su vojnici odveli N-4. Njega i braću, kako je naveo, na svoju ruku je odveo Đuro Ivković, koji je poznavao njihovog oca.

“Odvezao nas je kombijem prema Berkovićima i pustio. Rekao je: ‘Idite ravno cestom do vaše vojske’”, kazao je svjedok.

Dodao je da su 1998. u jami na području Zijemlja pronađeni posmrtni ostaci njegovog oca, majke, djeda i nene. Ćatić je rekao da i dan-danas ponekad ode do škole u Zijemlju i jame.

“Kad odem, bude mi jasno da se ne može ništa uraditi i promijeniti”, naveo je svjedok.

Za zločine počinjene na području Nevesinja i Mostara sudi se Zdravku Kandiću, nekadašnjem komandantu Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske, Draganu Đurđiću, njegovom tadašnjem zamjeniku i komandantu Interventnog odjeljenja te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli i Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona.

Optužnica ih tereti za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja, među kojima je bilo više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i djece u dobi od 15 dana do dvije godine života.

Na pitanja Kandićeve Odbrane, Ćatić je rekao da je svjedočio o onome što je zapamtio kao dijete, a da nije spominjao šta je čuo od drugih. Nekih detalja o kojima ga je pitao branilac Radivoje Lazarević nije se mogao sjetiti. Kazao je da se ne sjeća da je Baralija pozvao njegovog oca da zapale cigaretu kada su se pojavila dva vojnika. Rekao je da je njegov otac imao pušku sa optikom koju je koristio u lovu i koju su mu oduzeli, ali da ne zna da je njegova majka u torbi imala bombe.

Tužiteljici Eldini Biuk je kazao da je sa braćom razgovarao o ovim događajima, ali da do davanja izjave u istrazi nije znao da je njegova majka u školi izvođena i zlostavljana.

Suđenje se nastavlja 18. decembra.