Obilježavanje stradanja u “Heliodromu”. Foto: Emir Hajdarević
Predsjednik Udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarević kaže da se današnjim polaganjem cvijeća prije svega želio izraziti protest protiv izgradnje muzeja HVO-a na “Heliodromu”. Iako su ranije tražili dozvolu da pristupe objektu “centralnog zatvora“, Hajdarević je pojasnio da im to nije bilo dozvoljeno.
“Kompletan kompleks ‘Heliodroma’ je stratište i mjesto koje apsolutno ne treba da služi za promociju i slavljenje jedne vojne organizacije koja je presuđena u Haškom tribunalu za udruženi zločinački poduhvat, i za ratne zločine koje su počinili na prostoru Bosne i Hercegovine i u Mostaru“, kaže on te dodaje da nema objekta u ovom kompleksu u kojem makar jedan logoraš nije obavljao prisilne radove.
Hajdarević za Detektor pojašnjava kako je Udruženje logoraša Mostar u februaru ove godine saznalo da se počinje sa aktivnostima izgradnje muzeja, te odmah uputilo reakcije.
“Te aktivnosti, na našu veliku žalost, finansira Ministrastvo odbrane BiH i to su aktivnosti koje su prihvatili ministri koji su obnašali dužnosti u protekla tri mandata. Onog momenta kada smo mi saznali informaciju da se to želi graditi, odmah smo reagovali i ostalo je samo na našoj reakciji, ostalo oni sve rade onako kako su planirali, jer u isto vrijeme sinhronizovano im sredstva doznačava i hrvatska Vlada“, tvrdi on.
Hajdarević ističe da je bitno da prestane vrijeđanje svih žrtava na prostoru BiH.
“Ovo nije borba samo za Udruženja logoraša Mostar i za ‘Heliodrom,’ ovo je ustvari borba za ljudska prava i sve ono što civilizacija poznaje kao normalno, da se nikome ne dešavaju ovakve stvari kakve se dešavaju logorašima grada Mostara, a to je da im se izgradnjom muzeja stavlja prst u oko kako bi u narednim godinama na istom mjestu gdje su oni stradali, drugi se veličali i slavili“, kaže on.
Prema haškim presudama koje je Detektor analizirao u Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH, više hiljada zatvorenika prošlo je kroz logor “Heliodrom” tokom 1993. godine. Zatočenici u “Heliodromu” su premlaćivani i zlostavljani, a nasilje nad njima je bilo najintenzivnije tokom maja 1993. i krajem juna 1993. godine. I početkom jula 1993. HVO je hapsio muškarce, žene, starije osobe i djecu u zapadnom Mostaru i odvodio ih na “Heliodrom”, dok je u novembru i decembru iste godine u tom objektu bilo više od 2.000 zatočenika.
HVO je predložio muškarcima Bošnjacima zatočenim na “Heliodromu” da ih pusti na slobodu, kao i njihove porodice s područja Mostara, pod uslovom da pristanu napustiti BiH i otići u neku drugu zemlju, što je najmanje 800 Bošnjaka prihvatilo, navodi se u presudama.
