U krugu bivšeg prijedorskog logora obilježavanje sjećanja “Noć u Trnopolju”

Branko Ćulibrk, aktivista iz Centra za mlade “KVART“ podsjeća da je 5. august dan kada je svjetska javnost 1992. godine saznala za postojanje logora “Trnopolje”.

“On je služio za zatočenje nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. Cilj ove manifestacije jeste da pored tog komemorativnog karaktera, gdje se prisjećamo svih onih strahota koje su se desile tokom 1992. dok su ljudi bili zatočeni u tom kampu, negdje u sadašnjem razumijemo kontekst toga vremena“, kaže on.

Ćulibrk napominje da program, kao i svake godine, obuhvata historijski čas, panel debatu, izložbe fotografija te promociju određenih publikacija.

“Ove godine ćemo imati priliku da slušamo nešto više na temu ‘Sjećanja na ratne zločine – izazovi i perspektive’, gdje će nam u gostima biti Hariz Halilović i Hasan Nuhanović. Imat ćemo priliku isto tako da promovišemo knjigu ‘Moja Bosna’. Nagrađeni fotograf Damir Šagolj će imati svoje predavanje vezano za fotografiju“, objašnjava Ćulibrk.

On podsjeća da je logor u Trnopolju formiran 1992. odlukom Kriznog štaba Prijedor, s namjerom da se u njega smjesti civilno stanovništvo s područja Kozarca, a na to su mjesto dovođeni i civili iz drugih prijedorskih naselja.

“Među zatočenicima u logoru je, bitno je da se navede, bilo najviše žena, djece i staraca. Nekoliko desetina hiljada Prijedorčana i Prijedorčanki bilo je u logoru“, ističe on uoči godišnjice koju organizuje Centar za mlade “KVART“ u saradnji s Fondacijom za izgradnju kulture sjećanja i Fondacijom Friedrich Ebert.

Ervin Blažević, koji je kao 18-godišnjak proveo dva mjeseca u logoru “Trnopolje“, kaže da je bio jedan od inicijatora prvog obilježavanja “Noći u Trnopolju” i drago mu je da je taj događaj evoluirao kroz godine. Cilj svega je, kako kaže, pokazati empatiju prema onima koji su bili zarobljeni u prijedorskim logorima.

“Na neki način da i mi aktivisti, i svi koji dođu, provedemo jednu noć pod vedrim nebom, i pokušamo osjetiti djelić toga kako je biti zatvoren. Pored svih strahota, muka, da neko danas treba samo da prenoći vani, bez nekih higijenskih uslova i da vidi koliko je to teško. A tek onda može li zamisliti torture, mučenja, silovanja, ubijanja”, pojašnjava Blažević za Detektor te dodaje da mu je drago što su organiziranje ovog događaja preuzeli i drugi aktivisti u Prijedoru, kako cijeli događaj ne bi dobio samo jedan nacionalni predznak.

Smatra i da je neophodno na mjestu bivšeg logora “Trnopolje” uspostaviti i neku vrstu obilježja, koje bi upućivalo na ono što se tu dešavalo, jer takvo obilježje danas ne postoji.

“S druge strane, kao što znamo, postoji onaj spomenik palim borcima, koji na neki način iskrivljuje historiju tog mjesta”, dodaje Blažević.

Govoreći o procesuiranju odgovornih za zločine počinjene u prijedorskim logorima, Blažević navodi da žrtve nisu zadovoljne presudama za one koji su učestvovali u organiziranju i sprovođenju ideja o zatočavanju stanovništva. Objašnjava da je problematičan i odnos trenutnih vlasti u Prijedoru koje se, prema njegovom mišljenju, maćehinski odnose prema žrtvama i ne prihvataju činjenice, čime iskrivljuju historiju.

“Ti ljudi su još uvijek danas na nekim, čak i visokim pozicijama u društvu, tako da je to ono što možda još više boli žrtve”, zaključuje Blažević.

Haški tribunal je zbog zločina u Prijedoru osudio ukupno 19 osoba na više od 270 godina zatvora i dvije doživotne kazne. Sud Bosne i Hercegovine je zbog zločina počinjenih u Prijedoru pravosnažno osudio 22 osobe na 378 godina zatvora.

Haškim presudama je utvrđeno da je od svih logora i zatočeničkih objekata formiranih na području Prijedora, kroz “Trnopolje” prošlo najviše logoraša.