Macura: Presuda za zločin u Gradišci u oktobru

Tužilaštvo je u završnoj riječi zatražilo kažnjavanje za zločin nad grupom Prijedorčana, koji su 23. juna 1992. godine zarobljeni u Turjaku kod Gradiške i ubijeni. Tužiteljica Olivera Đurić je u nastavku iznošenja završne riječi navela da je Macura kao komandir čete imao nadležnosti i dužnosti.

“Sasvim je realno da je mogao znati da je počinjen zločin… da su zarobili grupu i pucali”, kazala je Đurić.

Ona je navela da je Macura komandovao akcijom u Turjaku 23. juna i da je bio odgovoran za postupanje pripadnika Prve čete. Rekla je da nije preduzeo mjere na kažnjavanju počinilaca.

Pozivajući se na propise i vojnog vještaka, Đurić je navela da je optuženi trebalo da prikupi informacije i obezbijedi dokaze, te da o počinjenom zločinu obavijesti pretpostavljene.

“Ukoliko utvrdi da je njemu podređeni počinio djelo, vojni starješina je dužan da dostavi izvještaj tužiocu direktno ili preko pretpostavljenog”, kazala je tužiteljica.

Navela je da iz dokaza proizilazi da o ubistvu grupe zarobljenih nije bio obaviješten ni komandant Gradiške brigade, koji je izdao naredbu za pretres u Turjaku, kao ni komandant Drugog bataljona ni njegov pomoćnik za bezbjednost.

“Nesporno je da je Macura podnio usmeni izvještaj, ali nije pomenuo ni zarobljavanje ni lišavanje života”, navela je tužiteljica.

Macura je optužen da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, u junu 1992. godine, za vrijeme pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz Kozarca, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.

Odbrana je u završnoj riječi istakla da niko od svjedoka nije naveo da je Macura bio prisutan prilikom zarbljavanja i ubistva u Turjaku.

Branilac Miodrag Stojanović smatra da se u ovom slučaju ne radi o ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva, već o zločinu nad ratnim zarobljenicima, jer se radilo o naoružanoj grupi koja je ušla u dubinu teritorije i kao takva bila legitimni vojni cilj.

“Zato što je to bila naoružana grupa, koja je pucala noć ranije i ranila jednog protivničkog vojnika”, rekao je Stojanović.

Odbrana, kako je dodao, ne spori da ubistvo članova te grupe nakon zarobljavanja predstavlja ratni zločin, ali da nije dokazano da je Macura za to znao ili mogao znati, pa samim tim ni spriječiti.

Prema riječima Stojanovića, u Turjaku je tog dana bilo i dijelova drugih jedinica, a ne samo Prve čete, kojom je komandovao optuženi.

“Po Odbrani, Tužilaštvo nije dokazalo da Macura rukovodi tom akcijom”, kazao je Stojanović.

On se osvrnuo na svjedoke Odbrane koji su rekli da su vidjeli optuženog u bolnici nakon što je dovezen jedan ranjeni pripadnik njegove čete. Branilac je naveo da su pretpostavljeni znali za ono što se desilo, napomenuvši da je vršena asanacija terena.

“Macura Rade je ovdje kolateralna šteta… Sad on treba nakon 30 godina da odgovara za nešto s čim nema veze”, kazao je Stojanović.