Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Vještak i predsjednik tima vještaka Rusmir Softić kazao je na statusnoj konferenciji da su, nakon detaljnih specijalističkih pregleda i analiza, utvrdili da je Efendić sposoban učestvovati u postupku i putovati na relaciji Tuzla – Sarajevo – Tuzla, što je Sudsko vijeće uvažilo.
“Ali zbog navedenih blažih zdravstvenih problema, možda će biti potrebno praviti pauze nakon oko 45 minuta suđenja, odnosno da traje kao školski čas, ili da mu se to ostavi kao mogućnost da sam može iskoristiti u slučaju potrebe”, rekao je Softić.
Isto mišljenje su imali i vještak urolog Haris Đuk i vještakinja interne medicine Danijela Lončar, koji su, osim predloženih pauza u toku postupka, naveli i da će zdravstveno stanje optuženog ubuduće pratiti redovnim kontrolama.
Na pitanje branioca da li u budućnosti može doći do pogoršanja zdravstvenog stanja, te da li bi mu vožnja na relaciji Tuzla – Sarajevo jednom sedmično mogla pogoršati zdravlje, Lončar je negirala.
“Zdravstveno stanje se može promijeniti i u kućnim uslovima. (…) Ne vidim zašto bi mu vožnja naštetila, sjedi dok se vozi, kao što bi sjedio i u kući, nema nikakve prepreke”, kazala je Lončar.
Sudija Darko Samradžić je, zbog blažih kardioloških problema od kojih se optuženi liječi, pitao kako da postupaju u slučaju da primijete neku promjenu na njemu, na što su vještaci preporučili da pozovu hitnu medicinsku pomoć.
Branilac Mirko Lekić se u potpunosti protivio nalazu i mišljenju, kao i njihovim iskazima, navodeći da nisu uzeli u obzir svu dokumentaciju.
Efendić se, u svojstvu komandanta Četvrte operativne grupe Kalesija, tereti da je sa Dževadom Avdičevićem, optuženim u svojstvu komandanta Prve teočanske brigade, Ahmedom Hadžajlićem kao komandantom isturenog komandnog mjesta Teočak, te Izetom Ikanovićem kao komandirom voda Vojne policije pri Prvoj teočanskoj brigadi, učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju zarobljenika te strijeljanju dvojice, po prijekom sudu, na području Sapne 1993. i 1994. godine.
U optužnici se navodi da su Efendić, Hadžajlić i Avdičević sredinom decembra 1993. donijeli odluku o strijeljanju ratnih zarobljenika iako su znali da je to zabranjeno Ženevskom konvencijom. Strijeljanje je bilo zakazano za 15. decembar 1993. u blizini komandnog mjesta brigade, gdje se okupio veći broj vojnika. Avdičević je, kako se navodi, usmeno naredio Seadu Subašiću da strijelja zarobljenike, što je on i učinio ispalivši im hice u pravcu glave.
Nastavak suđenja je zakazan za 15. septembar, kada je planirano saslušanje dva svjedoka.
