Na 28. godišnjicu srebreničkog genocida, u Potočarima ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava

Safet Muminović je, nakon 13 godina čekanja, sa članovima porodice odlučio ukopati posmrtne ostatke oca Nezira.

“Odluci za ukop prethodilo je što mati već i ne vidi, i ona ima želju da se to završi dok je živa, da zna gdje je i šta je. Tako sam odlučio, sa bratom sam pričao i on je pristao da joj ispunimo tu želju. Jer čekali smo, 13 godina je puno, ne nađeš ništa više. A kad god dođem ovdje u Potočare, nemam gdje da dođem, kome“, kazao je Muminović za Detektor.

Do sada je pronađeno oko 40 posto posmrtnih ostataka njegovog oca koji je strijeljan u Pilici.

“Ukopan je u jednu masovnu grobnicu, pa je ona razmještana. I ovo što je nađeno, nađeno je u Kamenici u dvije grobnice različite. Mojih nema, imam amidžića koji još nisu pronađeni. Brata sam pronašao i ukopao, evo sad i oca. I neka jednom nađe vječni smiraj, da se zna gdje je i šta je, kako je. Bolje i tu nego da stoji tamo po nekim hladnjačama, halama, ne znam ti gdje“, zaključuje Safet, koji je i sam prošao put smrti.

Njegov otac najstarija je žrtva koja je ove godine ukopana u Potočarima, dok je namlađa Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen na području Baljkovice. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice “Liplje“ kod Zvornika 2001. godine, a identifikovani deset godina kasnije. Osim Elvira, danas su u Potočarima ukopana još tri maloljetnika.

Dva dana prije ukopa, Mustafa Begović dočekao je u Potočarima posmrtne ostatke svog daidže Eseda Klempića, ali oca još nikad nije pronašao. Njega je majka, kao osmomjesečnu bebu, donijela iz Srebrenice u naručju, i sve čega se sjeća su priče o ocu i drugim članovima porodice koji su krenuli putem ka slobodi.

“On nikad nije identifikovan. Ja bih volio da se to završi, da se i njegova duša smiri. Nikad nije pronađen. Krenuo s njima. Postoje samo dokumenti kako je ubijen. Ima spisak ljudi u raznim haškim optužnicama gdje ima 11 ljudi koji su odvedeni iz zvorničke bolnice, ubijeni na nepoznatoj lokaciji“, kazao je Mustafa i dodao da je teško ublažiti bol žrtava.

Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje genocida, na komemoraciji povodom 28. godišnjice istakao je da najveću bol predstavlja negiranje genocida, i pored zakonske zabrane, te šutnja nadležnih instituciija koje bi to trebale sankcionisati.

“U julu 2021. tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko donio je Zakon o zabrani negiranja genocida. To što je uradio je dobro, ali nije dovoljno jer je porazna činjenica da Tužilastvo BiH nije podiglo nijednu optužnicu. Donijelo je 38 naredbi o nesprovođenju istrage po prijavama za negiranje genocida. Smatram da moramo raditi daleko više na kažnjavanju negatora“, istakao je Fejzić.

Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, rekao je da međunarodna zajednica nije dala doprinos pravdi prije 28 godina, ali da se lekcije iz Srebrenice ne smiju zaboraviti i da se moramo okrenuti budućnosti.

“Da bi pomirenje bilo efikasno, istina, pravda, reparacije i pamćenje – uz garancije da se zlo ne ponovi nikada – ključne su. O naslijeđu konflikta treba govoriti u obrazovanju. Dobili smo apel da 11. juli bude dan žalosti. Ja se slažem i znam šta u Njemačkoj znači holokaust. Pozivam međunarodnu zajednicu i Vijeće Evrope da pruži podršku ovoj inicijativi pa da na 29. godišnjicu 11. juli bude priznat dan žalosti“, poručio je Schmidt.

On je pozvao nadležne institucije u BiH da procesuiraju negiranje genocida i glorificiranje ratnih zločinaca.

“Registracija ratnih zločina i osuđenih počinilaca je važna. Stava sam da trebamo proširiti zakonske odredbe gdje počinioci ratnih zločina ne mogu imati pravo da obnašaju javne funkcije, i to treba zakonski riješiti. Nadam se da rane mogu zacijeliti, a da bi zacijelile, moramo razmotriti cijeli paket pomirenja koji uključuje i naknade štete za žrtve. Spreman sam da pružim podršku da se osigura naknada i poštovanje za žrtve“, dodao je Schmidt.

Ako zaboravimo žrtve, naše će duše postati kamen, a hiljade bosanskih dječaka su mučeni i ukopani u masovnim grobnicama samo zato jer su bili druge vjere, kazao je Menechem Rosensaft, predsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa.

“Nećemo oprostiti vama koji branite ubice, nalazite izgovore za silovatelje, koji veličate [Ratka] Mladića muralima. Vama čije riječi i danas ubijaju mrtve, opet i iznova. Vama, koji lažima i negatorima genocida postajete pomagači poslje genocida i etničkog čišćenja“, kazao je Rosensaft.

Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove, kazala je da potvrđuje solidarnost i odlučnost da se nikada ne ponove užasi iz Srebrenice.

“Mehanizam je daleko od toga da zatvori vrata. Više nego ikad smo odlučni da se bavimo konsolidacijom postignuća. Nastavljamo obavljati rezidualne funkcije kako bi održali pravdu. S dubokim žaljenjem primjećujem negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Čak čujem da bi neki sve i ponovili. Takvu drskost zaista je teško shvatiti“, kazala je ona.

Almedina Dautbašić Memišević je u ime porodica žrtava kazala da su djeca koja su preživjela genocid, i pored borbe za opstanak, izrasla u akademske građane koji je svakodnevno jačaju svojim napretkom.

“Poklonimo se časnim licima srebreničkih majki koje još tragaju za posmrtnim ostacima sinova, braće, muževa. One hrabro svjedoče o zločinu bez mržnje i osvete. Vama, drage majke, poručujem da preživjela djeca Srebrenice, i naša tek rođena, svojim pamćenjem neće dozvoliti da se žrtve genocida zaborave“, kazala je Dautbašić Memišević.

Nakon današnje dženaze, broj ukopanih žrtva genocida u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari je 6.751. Još uvijek traje potraga za oko 1.000 nestalih. Presudama je utvrđeno da je u Srebrenici u julu 1995. godine, tokom počinjenja genocida, ubijeno više od 7.000 – pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca.