Putujuća izložba “Priče iz Srebrenice”. Foto: BIRN BiH
Izložba “Priče iz Srebrenice” Memorijalnog centra Srebrenica kroz prikupljenu historijsku građu, predstavljenu na muzeološki način, posjetiocu predstavlja cilj – da kroz lična svjedočenja preživjelih, predmete i lične priče o žrtvama genocida predstavi patnje ljudi tokom najbrutalnijeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Izložba pred muzejsku publiku stavlja egzistencijalnu borbu preživjelih svjedoka, njihova sjećanja na opsadu Srebrenice i događaje iz vremena počinjenja genocida.
“S druge strane, kroz predmete donosimo priče o njihovim vlasnicima, ljudima koji su ih koristili, a koji su žrtve genocida. Priče iz Srebrenice su teške. Njihovo predstavljanje na bilo kakav način ima svoju težinu, a posebno kroz kombinaciju predmeta i riječi”, navode iz Memorijalnog centra.
Hasan Hasanović, vođa tima usmene historije Memorijalnog centra Srebrenica, objašnjava da je riječ o pet predstavljenih videotema koje su rezultat skoro četverogodišnjeg rada na bilježenju i skupljanju usmenih historija te da su zapravo dio velike izložbe “Srebrenica ‘Moja priča'”. Kako on navodi, na videima, oni koje posjete muzej, mogu čuti od preživjelih svjedočenja o različitim apsektima genocida.
“Počevši od kako je rat počeo, kako su vidjeli iz svoje perspektive da rat počinje. Onog momenta kada je rat počeo, kako su ga preživjeli, i kada su se našli u Srebrenici, kako su se nosili sa glađu, sa bolešću, i onda kada je pala Srebrenica, kako je bilo onima koji su otišli u Potočare, kako je bilo onima koji su otišli na marš smrti”, kaže Hasanović.
Jedan od autora izložbe Azir Osmanović pojašnjava da osim video priča, izložba sadrži i lične predmete žrtava genocida u Srebrenici.
“Za ovu putujuću izložbu koju smo prezentovali već u tri grada – u Tuzli, Prijedoru, odnosno Kozarcu, Mostaru – i evo u Sarajevu, imamo ovih pet ličnih priča koje dosad nisu puno eksponirane. Kada smo gledali koje priče da izaberemo, gledali smo da to budu ljudi o kojima se manje pričalo i govorilo, i različiti predmeti”, navodi on.
Osmanović pojašnjava kako svaka priča ima tri dijela – prvi dio predstavlja žrtvu, ko je, šta je, gdje je živjela prije rata; drugi dio govori o vremenu življenja u vrijeme opsade u Srebrenici i genocidu u Srebrenici; i treći dio govori o predmetu, šta je on značio za žrtvu, odnosno članove njene porodice koji su te predmete donirali.
Pomoćnica direktora Memorijalnog centra Amra Begić kaže kako je samoj izložbi prethodilo mnogo istraživačkog rada te kako se predstavljeni predmeti nisu samo tako našli u Memorijalnom centru.
“Azir se spuštao u pećine duboke, ne znam tačno koliko metara, ali znam da je u njih bilo teško ući, a još teže izaći. Bez ikakve opreme, samo da bi stigao do predmeta koji su nekada pripadali našim najmilijima. Kad kažem ‘naši najmiliji’, treba da znate da smo mi prije svega svi članovi porodica ubijenih žrtava genocida”, govori Begić.
Izložba će u Historijskom muzeju BiH ostati otvorena do daljnjeg.
