Mirsad Brkić: Optuženi negira učešće u ubistvima civila 

Optuženi je ispričao kako je 12. jula, s udaljenosti od 20-ak metara, na imanju Kasima Fetahovića vidio leš.

“Bio je ispod nastrešnice, okrenut potrbuške. Poslije sam saznao da se radilo o Peri Ljubičiću. Mislim da je Pero Ljubičić radio s mojim ocem. Družio sam se sa sinom Sime Ljubičića”, kazao je Brkić.

Rekao je i da u to vrijeme nije viđao oštećene.

Ispričao je da je u aprilu 1992. godine živio u Proleterskoj ulici u Odžaku s majkom, sestrom, polusestrom i očuhom, te da u to vrijeme nije bio vojno angažovan.

Kazao je i da je u oktobru 1991. godine pobjegao iz Vršca sa služenja vojnog roka u tadašnjoj JNA.

“Nisam imao želju da se priključim ikakvoj jedinici u Odžaku. Nakon miniranja Hrvatskog društva ‘Napredak’ u Odžaku, krajem marta ili u aprilu, kad je poginula osoba koju sam poznavao, s majkom i sestrama sam otišao u Tuzlu. Zbog izbjegavanja mobilizacije u Tuzli, vratio sam se u Odžak i priključio se Mahalskom vodu”, rekao je Brkić.

Potvrdio je da je imao nadimak Som i da su u Odžaku bile dvije osobe s tim nadimkom.

Kazao je da je živio u Lihtenštajnu i Austriji nakon rata u BiH.

Tokom ispitivanja od strane tužiteljice Mersihe Mehmedagić, on je odbacio navode Senahida Ribića, koji je bio svjedok Tužilaštva u ovom predmetu.

Negirao je sve navode iz optužnice koja ga tereti da je, kao bivši pripadnik HVO-a, u naselju Jezero, koje danas pripada općini Vukosavlje, sa Senahidom Ribićem zvanim Bešlaga i drugim nepoznatim osobama, u junu i julu 1992. godine protivzakonito zatvarao, zastrašivao i mučio civile srpske nacionalnosti, te učestvovao u ubistvu dvije osobe.

Zlatko Ibrić je rekao da je s optuženim Brkićem bio pripadnik 102. brigade Hrvatskog vijeća obrane u Odžaku, te da su bili u različitim jedinicama.

Na pitanje tužiteljice zašto se poslije rata nisu vratili u Odžak, Ibrić je kao razlog naveo potpuno srušenu kuću.

Svjedok Mesud Čeliković je ispričao da je nakon granatiranja Odžaka u proljeće 1992. godine u Proleterskoj ulici bio punkt na kojem su bili ljudi naoružani puškama M-48, lovačkim naoružanjem i pištoljima.

“Bilo je 22. aprila granatiranje Odžaka. To je bilo upečatljivo kad je bila najveća koncetracija svijeta u čaršiji. Viđao sam Žutog, Zemira Brkića, Edina Brkića, mog rođaka Čabriju, Senahida Ribića zvanog Bešlaga… Nikad nisam vidio na punktu Mirsada Brkića”, rekao je Čeliković, koji je bio pripadnik Interventne jedinice u 102. brigadi HVO-a.

Čeliković je naveo i da se Senahid Ribić dovodio u vezu s ubistvima Ljubičića, za koja je naknadno čuo.

Svjedokinja Adisa Suljić, sestra optuženog, kazala je da je ranije Brkić iz inostranstva dolazio u Tuzlu, gdje ona živi danas, dva do tri puta godišnje.

Suljić je ispričala da je za ubistva Ljubičića čula u ovom sudskom slučaju u ranije o tome nije ništa znala.

Branilac optuženog, Nebojša Matović, pročitao je iskaze nekoliko svjedoka iz istrage, među kojima je i zapisnik o prepoznavanju iz 2018. godine, kada je Predo Ljubičić označio Jasmina Brkića kao izvršioca ubistava u naselju Jezero.

Boško Đurić je u iskazu 2009. naveo da je Jasmin Brkić imao nadimak Som, dok je supruga ubijenog Pere Ljubičića čula da su u tome učestvovali Bešlaga, Harda i Som, te da Harda i Som žive u inostranstvu.

Tokom istrage, Nedo Mlinarević je 2007. godine ispričao da ga je u garažu Ilije Miloševića zatvorila naoružana osoba iz Zenice.

Suđenje se nastavlja 6. jula, kada će Tužilaštvo i Odbrana iznijeti završne riječi.