Odgovornost visokih funkcionera Srbije ogledana kroz presudu Stanišiću i Simatoviću

Nakon izricanja presude kojom su Stanišić i Simatović proglašeni odgovornim za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i zločinima u BiH i Hrvatskoj, Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kazao je da je Tužilaštvo jako zadovoljno presudom.

“Pokazalo se da, po našim tvrdnjama, to nije bio građanski rat niti kakav unutarnji sukob u granicama BiH, nego se radilo o međunarodnom sukobu u kojem su sudjelovali politička vođstva susjednih zemalja, u ovom slučaju konkretno Beograda”, rekao je Brammertz navodeći kako se presudom utvrdila individualna kaznena odgovornost rukovodilaca određenih službi.

On je kazao kako je svrha udruženog zločinačkog poduhvata bila da se prisilno i trajno ukloni nesrpsko stanovništvo sa niza teritorija koje su Srbi držali u rukama i to počinjenjem kaznenih djela ubistva, progona, seksualnog zlostavljanja, ali i da je povećanje kazne odraz težine kaznenih zločina koje je Tužilaštvo predočilo.

“Sada je potvrđeno žalbenom presudom da su i Stanišić i Simatović bili dio UZP-a, što je bio i jedan od glavnih razloga zbog kojeg smo mi uložili žalbu. Oni su obojica u UZP-u, kao i mnogi drugi. U presudi se spominju Milošević, Karadžić i ostali”, zaključio je Brammertz.

Hikmet Karčić, istraživač genocida, ovu presudu smatra bitnom jer ona podrazumijeva ulogu Službe državne bezbjednosti Srbije u ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti protiv hrvatskih i bošnjačkih civila. Osim toga, kako je naveo, presuda pokazuje da je taj zločin trajao tokom čitavog rata, i tokom 1992. i 1995. godine kad je u pitanju Trnovo, gdje su strijeljane žrtve genocida iz Srebrenice.

“Ovo pokazuje da je najviši državni vrh tadašnje države učestvovao direktno u ratnim zločinima na terenu, na mikrolokacijama, što dosad kroz razne argumente i javni diskurs se pokušalo pokazati da se radilo o lokalnom konfliktu, a kroz ove presude vidimo da su u lokalnim zločinima učestvovale najuvježbanije elitne jedinice državne bezbjednosti Srbije”, naveo je Karčić.

Slično mišljenje iznio je i Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, koji navodi kako je ova presuda bitna jer je njome potvrđeno da je tokom cjelokupnog trajanja rata postojao plan o uklanjanju bošnjačkog stanovništva.

“Osuđeni su bili najviši rukovodioci onoga što je i danas glavni instrument politike Srbije u regionu”, smatra Suljagić.

Advokatica Vasvija Vidović izjavila je za N1 da je konačna presuda jako pravedna.

“Prosto bi bilo nevjerovatno da je utvrđen udruženi zločinački poduhvat za događaje u Hrvatskoj a da nije utvrđen kada je u pitanju ratno rukovodstvo Srbije za događaje koji su se desili u BiH i Hrvatskoj. Ova presuda je to djelomično ispravila i pravedna je jer je sigurno da je politika Službe državne bezbjednosti Srbije u velikoj mjeri projektovala rat”, rekla je Vidović.

Iz međunarodne organizacije Amnesty International naveli su kako današnja presuda ne ostavlja nikakvu sumnju u umiješanost policije i bezbjednosnih službi Srbije u ratne zločine u Bosni i Hercegovini, što vlasti Srbije i danas negiraju, prenosi N1.

Jelena Sesar, istraživačica za Evropu iz ove organizacije, navela je kako je presudom potvrđena prvostepena presuda da su visoki zvaničnici Srbije krivi za zločine po međunarodnom pravu i utvrđeno da su doprinijeli udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je imao za cilj nasilno i trajno uklanjanje nesrba s velikih područja Bosne i Hercegovine.

“Iako ova presuda može donijeti određenu reparaciju za žrtve, važno je imati na umu da hiljade slučajeva ratnih zločina u Bosni i Hercegovini ostaju neriješene, a mnogi od onih koji su osumnjičeni za krivičnu odgovornost za zločine, i dalje su na slobodi. Umjesto veličanja osuđenih ratnih zločinaca, lideri u regionu moraju više raditi na tome da sve odgovorne za ratne zločine privedu pravdi i žrtvama pruže pravdu, istinu i reparaciju”, navela je.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, u izjavi za medije naveo je kako smatra da nije postojalo dovoljno dokaza da se Stanišić i Simatović osude, te da odlukama Haškog tribunala nije uspostavljeno nikakvo pomirenje.

“Samo je uspostavljeno više nerazumijevanja na ovim prostorima. Ubice prema Srbima i oni koji su ubijali Srbe nisu podvrgnuti procesima pravde”, naveo je Dodik.

On je u svojoj izjavi umanjivao odgovornost ranije osuđenih za ratne zločine navodeći kako Haški tribunal nije imao činjenice ni u predmetu protiv Vojislava Šešelja i Biljane Plavšić.

MMKS je pravosnažno osudio Šešelja na deset godina zatvora za progon, deportacije i druga nečovječna djela. Prema presudi, odgovoran je po osnovu govora održanog 1992. godine u Hrtkovcima kojim je poticao na deportacije, progone i druga nehumana djela, poput zločina protiv čovječnosti, kao i za činjenje progona.

Istom presudom Šešelj je oslobođen krivice za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. S obzirom da je postupak protiv njega trajao više od deset godina, Šešelj se trenutno nalazi na slobodi u Srbiji.

Biljana Plavšić, bivša predsjednica RS-a, nagodila se s Haškim tribunalom 2003., poslije čega je osuđena na 11 godina zatvora za ratne zločine. U oktobru 2009. je puštena nakon što je odslužila dvije trećine kazne.

Dodik je u svom obraćanju negirao i zločine za koje je osuđen Momčilo Krajišnik.

Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Skupštine RS-a, u martu 2009. osuđen je na 20 godina zatvora. Presudom je utvrđeno da je Krajišnik “dijelio namjeru” za deportaciju, prisilno premještanje i progon od početka udruženog zločinačkog poduhvata.

Mišljenje slično Dodikovom o presudi i radu Haškog tribunala imao je i Viktor Nuždić, v.d. direktor Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina RS-a, koji je kazao kako je Haški tribunal završio svoj rad onako kako je počeo – procesuiranjem Srba.

“Sam ovaj proces, koji je trajao unedogled, pokazao je da to jedan sud koji se bavi mnogim drugim stvarima, a ne samo pravom pravičnosti, što bi trebao biti njegov osnovni zadatak. Iz prostog razloga što svaki sud, a tako je i u statutu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, jeste odrednica da bi on trebao da sudi pojedincima, da ne donosi nikakve druge kvalifikacije, da on ne sudi ni državama, ni nacijama, niti bilo kome drugom, niti nameće kolektivnu odgovornost”, rekao je Nuždić.

Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH, kazao je kako je posebna važnost današnje presude u činjenici da su najviši čelnici Službe državne bezbjednosti osuđeni za zločine u BiH.

“Žalbeno vijeće je utvrdilo da su odgovorni, kao pripadnici UZP-a, za zločine koje su srpske snage u BiH počinile u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu i 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu”, naveo je Bećirović, dodavši kako je predsjednica MMKS-a Graciela Gatti Santana naglasila da je potraga za međunarodnom krivičnom pravdom putovanje koja ne prestaje.

“Osnivanje tribunala imalo je pravni, historijski, civilizacijski i moralni značaj”, kazao je Bećirović navodeći kako je ostala ogromna arhiva o počinjenom genocidu, zločinima protiv čovječnosti i drugim zločinima.