Hadžić i ostali: Vodič iz akcije na Čemerno tvrdi da mu je istražitelj prijetio zatvorskom kaznom

Dževad Bešlija je kazao da je četa u Koritima formirana krajem šestog ili početkom sedmog mjeseca 1992., te da je komandir ove čete od formiranja bio Mirsad Bešlija. Tužilac Vladimir Simović predočio mu je iskaz iz 2017. godine u kome je naveo da je četa formirana krajem maja ili početkom juna, a komandir bio Nusret Bešlija, što je svjedok negirao.

Govoreći o početku rata u Koritima, Bešlija je pojasnio da su mještani između sebe davali neka dežurstva i da je u njegovom dijelu sela bila samo jedna lovačka puška.

Prisjećajući se događaja od 10. juna, svjedok je kazao da se noć prije pridružio pripadnicima Teritorijalne odbrane (TO) Kakanj koji su bili u školi u Koritima, te je tu vidio uniformisane i naoružane ljude, kao i mještane civile, među kojima je bio Mirsad Bešlija.

Na tužiočevo pitanje zašto je u iskazu rekao da su tu bili pripadnici čete iz Korita i da je Mirsad Bešlija komandir, svjedok je odgovorio da bi pripadnici čete trebali biti uniformisani i naoružani, što oni tada nisu bili, a da je Mirsad bio komandir kasnije kad je četa formirana.

Bešlija se prisjetio da je tokom akcije saznao da je izvjesni Šumar nadređeni grupi kojoj se pridružio, te je čuo da je među njima i Enes Durak iz Srednjeg, ali nije znao da je on “neki komandir tada”. Dodao je da je cilj akcije bio uništavanje artiljerijskih položaja i da nije bilo drugih ciljeva. Tokom akcije, kako je svjedok ispričao, u mjestu Zagajnica je tražen vodič, pa mu je Šumar naredio da im on pokaže put.

Na tužiočevu sugestiju da je u iskazu rekao da mu je to naredio Mirsad Bešlija, svjedok je negirao ove navode, kazavši da mu je 80 posto vremena tokom davanja iskaza u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) traženo da potvrdi da je Mirsad Bešlija bio u akciji i da mu je istražitelj prijetio sa “40 godina robije”. Kazao je i da nije pročitao zapisnik o ovom saslušanju, na šta je tužilac konstatovao da u zapisniku stoji da jeste.

Svjedok je ispričao da je poveo Šumara i druge do haubica i tu je saznao da je u grupi i njegov brat Meho. Pojasnio je da je zadatak svih bio uništenje haubica, ali su stanovnici Korita brinuli o sanitetu.

Bešlija je posvjedočio da je pucnjava počela po dolasku do haubica i trajala je oko pola sata, te da je kasnije saznao da je u akciji ranjen Šumar, a jedna osoba poginula. Iz sredstava informisanja saznao je da je na drugoj strani poginulo oko 30 ljudi. Nakon prestanka pucnjave, dodao je, tragao je za bratom Mehom kojeg je našao u naselju Mahmutović Rijeka, gdje su nosili ranjenike, nakon čega su se zaputili kući.

Na pitanje tužioca koga je sve vidio kod haubica, svjedok je rekao da nije vidio jer je otišao u Mahmutovića Rijeku, a nakon što mu je predočen iskaz u kojem je izjavio da je na tom mjestu vidio Mirsada Bešliju i Enesa Duraka, svjedok je potvrdio da je rekao da su najvjerovatnije bili kod haubica.

Tužilac je uložio prigovor na današnji iskaz svjedoka, predlažući da se u spis uvrsti njegova izjava iz 2017. godine. Na ulaganje iskaza prigovore su uložili branioci Ifet Feraget i Lejla Čović.

Na pitanje braniteljice Čović, svjedok je potvrdio da je u Koritima bio tokom cijelog rata, te da Mirsad Bešlija nije tu živio i da ga je prvi put vidio pred školom prije akcije. Potvrdio je i da niko iz Korita nije imao uniformu ni oružje, i da to nije vidio ni kod Mirsada. Dodao je da su mještani Korita bili podrška u akciji na Čemerno i da je kod Mirsada vidio torbu prve pomoći, ali ne zna gdje je bio tokom akcije, nego ga je poslije vidio u Mahmutovića Rijeci. Pojasnio je i da optuženog Bešliju poslije akcije nije vidio sve do formiranja čete Korita.

Braniocu Draženu Zubaku svjedok je potvrdio da je Nusret Bešlija bio predsjednik Mjesne zajednice Taračin Do i glavni za sve civile u selu. Dodao je da ga tokom akcije na Čemerno nije vidio ni kod haubica niti bilo gdje drugo, te da mu je u SIPA-i Dragan Marković tražio da potvrdi da je Nusret bio u akciji.

Za zločin u Čemernom sudi se bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane, te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemalu Hadžiću, Teufiku Turudiću, Džemalu Smoli, Senadu, Harisu i Benjaminu Sikiri, Enesu Duraku, Mirsadu, Nusretu i Mirzetu Bešliju te Nehru Ganiću. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Nastavak suđenja zakazan je za 15. juni.