Srabović i ostali: Šaljiv komentar na modrice od batina

Zoran Todorović kazao je da je živio u Puračiću kod Lukavca, gdje je u maju 1992. Vojna policija pretresala njegovu, kao i druge kuće. Kazao je da je poslije boravio u jednom stanu u Lukavcu, odakle ga je u ponoć Vojna policija odvela u Srednjoškolski centar.

“Sejo Geler, S-2 i još dva momka su me dočekali tu… Počeli su me tući tim granama od topola. Nabio sam se u ćošak i pokrio glavu”, prisjetio se Todorović, koji je zbog zdravstvenog stanja svjedočio video-vezom iz Tuzle.

Dodao je da je ubačen u jednu prostoriju, gdje je zatekao još sedam komšija iz Puračića.

“Čuo sam da ljudi ječe. Svi su bili pretučeni”, rekao je svjedok.

Kazao je da je tokom četiri do pet dana, koliko je bio zatvoren u školi, pretučen još dva puta kada su ga izveli u hodnik. Ispričao je kako je jednom na stepenicama vidio Srabovića kada je vođen na ručak.

“On se kao našalio, pitao da nisam pao na stepenice kad sam tako modar”, rekao je Todorović.

Ispričao je kako je vidio da udaraju Nikolu Jovića, koji je bio svezan na stolu u učionici i kojem je bila stavljena gumena maska preko lica, ispod koje je ispuštao jezive zvuke. Svjedok je precizirao da je tu scenu vidio na nekoliko sekundi dok je čistio hodnik, a da su mu rekli da ide u toalet. On je kazao da je čuo da je Jović ubijen to veče kada su ga tukli.

Todorović je rekao da je vidio dva vojna policajca pored Jovića, ali da nije siguran koje. Tužiteljica Eldina Biuk predočila mu je izjavu iz istrage u kojoj je naveo da je pored Jovića bilo šest vojnih policajaca, od kojih dvojicu poznaje iz viđenja kao konobare iz “Asada” i od kojih je jedan bio Ahmet.

Svjedok je kazao da se danas ne sjeća šta je ranije izjavio i da pamti da su dvojica stajala kod Jovićeve glave. Predočeno mu je i da je izjavio da su mu drugi govorili da su ih najviše tukli “Fikini ljudi iz ‘Asada’, a najviše Ahmet”, na šta je svjedok rekao: “Vjerovatno.”

On je dodao da je poslije pet dana došao “jedan drug” i savjetovao mu da se prijavi u jedinicu kod njega, što je svjedok i učinio, i nakon razgovora sa Srabovićem je pušten.

Zijad Srabović, Refik Morankić, Ahmet Bajrić, Abid Arapčić, Senaid Ćosić, Pašaga Čajić, Samir Džambić i Mirsad Žilić optuženi su za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu, počinjena u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost Štaba Teritorijalne odbrane u Lukavcu, Morankić komandant “Fikine jedinice” i Hrvatskog vijeća obrane Modrac, a ostali optuženi pripadnici te jedinice ili vojni policajci.

Na pitanja Srabovićevog branioca Šabana Mujčinovića, Todorović je potvrdio da su naoružavani i Srbi i Bošnjaci i da su njega ispitivali u vezi sa mitraljezom. On se nije složio s braniocem da je priveden zbog oružja, navodeći da kod njega ništa nije pronađeno.

Optuženi Bajrić kazao je svjedoku da su imali jedan susret u školi kada ga je pitao otkud on tu, te da mu je poslije rekao da se ne sekira. Bajrić je kazao da je poslije otišao u pratnju konvoja i da nije bio u školi. Svjedok je optuženom rekao da nije ni tvrdio da ga je viđao.

Odbrana Morankića u spis je uložila 70 materijalnih dokaza, a nastavak suđenja zakazan je za 13. april.