Fikret Hodžić. Foto: BIRN BiH
Izricanje presude zakazano je nakon okončanja završnih riječi u predmetu u kojem su sa Novalićem optuženi i suspendovani direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak, vlasnik firme “F.H. Srebrena malina” Fikret Hodžić, kao i sama firma, te federalna ministrica finansija Jelka Miličević.
Fikret Hodžić je kazao da je prilikom nabavke respiratora ispoštovao sve uslove i procedure u vrlo teškim trenucima i u vrijeme otimačine.
“'Srebrena malina’ je uspjela nabaviti 100 respiratora koji su tada bili najtraženija roba na svijetu”, rekao je Hodžić.
On je naveo da je od njega traženo da bude svjedok u ovom postupku, ali je zbog istine bio spreman žrtvovati slobodu. Naveo je da “Srebrena malina” danas više ne postoji, a da banke prodaju imovinu koju je njegova porodica založila za pokretanje biznisa. Osvrnuo se i na pisanja medija o njemu i ovom slučaju.
“Sve je bila farsa i laž od prvog naslova”, rekao je Hodžić.
Dodao je da je za njega pisano da je “kabadahijski četnik čije je zlodjelo mnogo gore od nabavke respiratora”, kao i da je ubica i da treba biti ubijen.
Hodžićeva braniteljica Mirna Avdibegović je kazala da u vrijeme nabavke respiratora niko nije znao šta je potrebno nabaviti za liječenje oboljelih.
“Svi su generali poslije bitke i svi su rado izašli u javnost omalovažavati ono što se uradilo”, navela je braniteljica.
Ona je rekla da je “Srebrena malina” ostvarila maržu od sedam odsto ili 11, ako se ne računa plaćanje posredničkih usluga. Istakla je da visina marže nije zakonski ograničena i da tržište diktira cijenu proizvoda, a da su cijene respiratora u to vrijeme rasle iz dana u dan.
Avdibegović smatra da je kredibilitet svjedoka Kristiana Marića narušen drugim dokazima. Navela je da su on i Borna Cicero iz firme “Exotrade” pokušali prevariti Hodžića, ali im on nije htio platiti unaprijed.
Tvrdnje u optužnici ocijenila je nedokazanim, ali i nejasnim.
“Tužilaštvo je nanijelo ogromnu štetu svim ovim osobama, a posebno Fikretu Hodžiću i ‘Srebrenoj malini'”, naglasila je braniteljica.
Odbrana Jelke Miličević osvrnula se na manjkavosti optužnice u pogledu trvdnji da je optužena kao ministrica finansija nesavjesno postupala, iako je znala da je FUCZ nezakonito utrošila sredstva, kao i da nije izdala nalog za budžetski nadzor i omogućila vraćanje sredstava.
Braniteljica Senka Nožica je kazala da Tužilaštvo želi da im se povjeruje da je Miličević odlučila prekršiti propise i drugima omogućiti imovinsku korist, iako ti drugi, kako je prezentovano u porukama, nisu baš lijepo govorili o njoj.
Prema njenim riječima, još veći nedostatak predstavlja prekid uzročno-posljedične veze između radnji optužene i posljedica. Pojasnila je da Tužilaštvo tvrdi da je Miličević pristala na isplatu sredstava respiratora oznake HC VE300, a da je šteta nastala isporukom respiratora ACM 812A.
Braniteljica se osvrnula na dokaze o tadašnjim saznanjima optužene i drugih svjedoka, apostrofirajući dvije verzije informacije, od kojih je u jednoj naknadno dodata rečenica o nabavci respiratora.
“Tužilaštvo je svjesno da nije dokazalo kada je Miličević saznala za nabavku respiratora”, navela je Nožica, dodajući da bi neke teze Tužilaštva u vezi sa štetom i namjerama optužene bile smiješne, da nisu žalosne.
Nožica je istakla da Ministarstvo finansija ne može samovoljno zaustavljati plaćanje naloga. Ocijenila je da je Tužilaštvo u završnim riječima tri minute izdvojilo za optuženu, koja je tokom dvije godine na 100 ročišta sjedila u sudnici i trpila “blaćenje po medijima”.
Zatražila je oslobađajuću presudu i pozvala Vijeće da pokaže “da ne može ulica suditi ljudima”.
Predsjedavajući Vijeća Branko Perić je, zakazujući presudu, prokomentarisao da je iznošenje završnih riječi proteklo korektno, iako je tokom postupka bilo tenzija.
