Vlačić za naknadu nematerijalne štete traži više od 7.000 maraka

Vlačićev punomoćnik Petko Pavlović je kazao da u cijelosti ostaje kod tužbe i svih činjeničnih navoda, ali je odustao od saslušanja tužitelja iz razloga što je narušenog zdravstvenog stanja, zbog čega nije mogao pristupiti ročištu.

Pomoćnica pravobranitelja Magdalena Papić je rekla da ostaje kod odgovora na tužbu, uz prigovor pasivne legitimacije tužene, s obzirom na činjenicu da je 6. juna 2014. Sud BiH donio odluku o određivanju pritvora, a 13. oktobra iste godine se proglasio nenadležnim za postupanje i predmet uputio nadležnom Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu, koji je i okončao postupak.

Papić smatra kako je ova tužba trebala biti usmjerena prema Republici Srpskoj, te da BiH ne može biti legitimna kod ovakve stvari.

Dodala je da osporava nalaz i mišljenje vještaka, uz ocjenu da je neosnovano iz razloga što se iz spisa može utvrditi da je tužitelj osam puta osuđivan za krivična djela, dodavši da zbog toga ne može imati pretrpljene duševne bolove zbog ugleda i časti, te da se isto odnosi na strah.

Na ročištu je vještak medicinske struke Omer Ćemalović kazao da je svoj nalaz zasnivao na pravu ličnosti tužitelja da živi život na način kako želi, što mu je ovim postupkom bilo narušeno.

Papić je u prigovoru rekla da ocjena prava ličnosti ne može biti relevantna za odlučivanje u ovom postupku.

Punomoćnik Vlačića je istakao prigovor na navode tužene, iz razloga što se “poziva na dokaze koji nisu predloženi na pripremnom ročištu niti od strane punomoćnika tužitelja, niti od strane tužene”, naglasivši kako će Sud cijeniti ovaj dokaz sa drugima.

Svjedoci Lazo Škiljević i Bogoljub Pelemiš su kazali kako Vlačića poznaju godinama te da su s njim često pili kafu u ugostiteljskim objektima u vrijeme kada je protiv njega vođen krivični postupak. Obojica su rekli kako je tužitelj imao zabranu napuštanja BiH duže vrijeme, da se zbog toga žalio, govorio kako nije počinio ratne zločine, da su o navodnom zločinu pisali mediji, da su ga ljudi prozivali, te da je slušao negativne komentare ljudi.

Oba svjedoka su navela kako su tokom postupka zapaljena vrata i prozori Vlačićeve porodične kuće u Živinicama, a da mu je supruga morala zatvoriti kisok u Zvorniku u kojem je prodavala hranu, jer je pao promet.

Papić je prigovorila na iskaze i podsjetila da su tužitelju određene mjere zabrane napuštanja mjesta prebivališta bez odobrenja Suda, te da nije smio biti viđan u ugostiteljskim objektima.

Punomoćnik Pavlović je, bez čitanja, u zapisnik uložio završnu riječ, u kojoj je zatraženo da se usvoji tužbeni zahtjev i Vlačiću dosude troškovi u iznosu većem od 7.000 maraka, jer su mjere zabrane kod njega proizvele posljedice straha, narušene časti, ugleda, duševne boli i drugih vidova patnje.

Papić je u završnoj riječi zatražila da Sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i tužitelja obaveže na naknadu parničnih troškova.

Tužilaštvo BiH je 2014. godine optužilo Vlačića da je, kao pripadnik jedinice Vojne policije pri Birčanskoj brigadi Vojske Republike Srpske, počinio ubistva i nečovječno postupao prema civilima Bošnjacima koji su bili zatvoreni u krugu objekta “Lovac” na području općine Šekovići. Odlukom Suda BiH predmet je prenesen u Okružni sud u Istočnom Sarajevu, koji je 2018. godine Vlačića oslobodio optužbi. Oslobađajuću presudu je potvrdio Vrhovni sud Republike Srpske 12. augusta 2019. godine.

Odluka po Vlačićevoj tužbi će biti donesena naknadno.