Samardžija Zdravko: Optuženi ga vozio da pomogne trudnici

Ejub Bašić je rekao da su 11. juna 1992. srpske snage preuzele sve institucije u Kotor-Varoši i da je u tome učestvovala grupa iz Banjaluke.

Naveo je da je taj dan zaustavljen na barikadi kada je krenuo na posao u Dom zdravlja, gdje je radio kao ginekolog. Rekao je da je bio u selu Kotor, gdje je po njega nakon nekoliko dana došao Zdravko Samardžija u maskirnoj uniformi i naoružan, kako bi ga odveo da pregleda jednu trudnicu.

“Nisam doživio da me prisiljava već me zamolio. Jako susretljiv je bio”, prisjetio se Bašić.

Dodao je da su svratili po opremu u Dom zdravlja gdje je vidio dosta vojnika koji su se bahato ponašali. Naveo je da su otišli do pacijentice, odakle ga je Samardžija odvezao u Policijsku stanicu, a poslije 15 do 20 minuta mu je rekao da ide kući.

Svjedok je kazao da se bojao ići do kuće zbog situacije i da ga je Samardžija odvezao.

Bašić je ispričao da su 25. juna napadnute Kukavice i da je odvojena i ubijena grupa muškarca, među kojima i njegov stariji brat Rasim.

On je rekao da je boravio u jednom selu, gdje je pružao pomoć ranjenima. Kazao je da mu je došao Viktor Grgić, koji mu je ispričao da je ranjen, a njegova dva brata ubijena, kada su ih odvela na strijeljanje tri pripadnika grupe koja je došla iz Banjaluke.

U novembru, kako je rekao, s jednom grupom je krenuo šumom prema Travniku, a prilikom povlačenja je poginuo njegov najmlađi brat Muhidin.

Na pitanje Odbrane, šta je prethodilo napadu na Kukavice, Bašić je rekao da mu je poznato da je neko bacio bombu na punkt i da je bilo ranjenih.

Samardžija je optužen u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti (CSB) Banjaluka, da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši. Na teret mu je stavljen progon civilnog stanovništva 1992. i 1993. godine – nezakonitim zatvaranjem, mučenjem, ubistvima, silovanjem, deportacijom i drugim nečovječnim djelima, kao i uništenje imovine i vjerskih objekata.

Svjedok Nenad Grujić kazao je da je bio komandir voda u Specijalnom odredu policije pri CSB-u Banjaluka i da je u tri navrata bio u akcijama u Kotor-Varoši. Kazao je da je tu vidio i Samardžiju, koji je bio u komandi ove jedinice.

On je rekao da je prva akcija bila sa vojskom na Večiće 25. ili 26. juna 1992., kada su poginula petorica specijalaca. Rekao je da su se povukli i nakon nekoliko dana ponovo krenuli u napad. Naveo je pripadnike komande koji su tu bili, među kojima i Samardžija.

“Donekle smo ušli… u klin, opet nepovoljno. Bili smo pod jakom vatrom”, prisjetio se Grujić, dodajući da nije vidio civile ni zapaljene kuće.

On je kazao da je treća akcija na Kotor bila uspješna.

Svjedok je rekao da Samardžija nije učestvovao u borbama i nije izdavao naredbe.

Tužilac Mersudin Pružan svjedoku je predočio snimak iz toga perioda u kojem  daje izjavu o obruču oko Večića. Grujić je rekao da to nije bilo tačno, ali mu je rečeno da tako kaže.

On se složio sa braniocem Slobodanom Perićem da su Večići teritorijalno bili unutar teritorije Republike Srpske.

Suđenje se nastavlja 20. marta.