Obradović i ostali: “Krstić čisti Novoseoce”

Milorad Tošić izjavio je da je bio aktivni policajac u Stanici javne bezbjednosti na Sokocu i da je u drugom dijelu 1992. godine načelnik bio Dragan Obradović, koji je došao nakon Radeta Bilića, smijenjenog s pozicije načelnika jer se “nije dobro snašao”.

Svjedok je rekao da su zadaci policije bili da rade uviđaje u slučaju krivičnih djela, a da je za prekršaje vojske bila zadužena Vojna policija, koja je bila u sklopu Druge romanijske motorizovane brigade, kojom je, prema njegovim riječima, komandovao Radislav Krstić.

On je naveo kako je 22. septembra 1992., kada su napadnuti Novoseoci, bio na slavi kod komšije, gdje je došao jedan čovjek i kazao: “Krstić čisti Novoseoce”, a da je nakon toga saznao da je to radila Vojna policija.

Radislav Krstić je 2004. osuđen pred Haškim tribunalom na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici, u svojstvu komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske.

Svjedok je ispričao kako je čuo da su žene i djeca deportovani za Sarajevo, dok su muškarci pobijeni na smetljištu.

Dan poslije tog napada, kako je naveo svjedok, komandir Obradović mu je naredio da autom odveze u Novoseoce četiri žene, koje su bile izbjeglice iz Sarajeva, kako bi pronašle kuće u kojima će živjeti.

On je to i uradio, te je na ulazu u selo vidio drvenu rampu, pored koje je sjedio vojnik, te ga nije ništa pitao. Žene su izašle, a on je vozio do kraja sela, gdje je sreo Budu Đurđevića sa sinom, koji mu je rekao da je došao da zauzme kuću.

Pored njega, svjedok je, kako je naveo, vidio i čovjeka zvanog Kalimero kako na tamić tovari namještaj i bijelu tehniku, a potom se s tim ženama vratio na Sokolac.

Svjedok je naveo kako je čuo da je komandir Krstić naredio Željku Baševiću da premjesti leševe sa smetljišta, ali da ne zna da li je to urađeno.

Za zločine počinjene u sokolačkom selu Novoseoci optuženi su Dragomir Obradović kao komandir Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.

Prema optužnici, pripadnici Vojne policije i Izviđačke čete ušli su u Novoseoce u noći sa 21. na 22. septembar 1992. godine. Kako se navodi, 44 muškarca su prevezena do smetljišta na Ivan Polju, gdje su ubijeni, a žene, djeca i stariji odvezeni prema Sarajevu. Navodi se i da je u selu ubijena jedna žena.

Svjedokinja Zdravka Draško ispričala je da je radila u sanitetu u Izviđačkoj četi Druge romanijske motorizovane brigade, koja je bila smještena u kožari u Knežini, i da je sa četom krenula ka Novoseocima, ali je ostala kod džamije, te nije silazila u selo.

Na pitanje tužitelja Ivana Matešića, ko je bio s njom u Izviđačkoj četi, svjedokinja je kazala da se sjeća imena koje je predsjedavajuća Sudskog vijeća Enida Hadžiomerović pročitala kada ju je upoznavala protiv koga se vodi postupak, a riječ je o optuženima.

Svjedokinja se nije mogla sjetiti ni vremena odlaska, ni ko je bio s njom, pa ju je tužitelj podsjetio da je u izjavi koju je dala prije tri godine navela: “Znam da je grupa izviđača došla tamo, rekli nam da je selo naoružano, da ga trebamo razoružati, a stanovništvo poslati za Sarajevo”, što je svjedokinja potvrdila.

Potom je navela kako je sa udaljenosti između 200 i 500 metara vidjela grupu ljudi, te puno vojske, a da su potom došli autobusi i još manjih vozila.

Svjedokinja je kazala kako je kasnije čula da su muškarci likvidirani, a žene i djeca odvezeni za Sarajevo.

Svjedok Danko Šuka je rekao da je bio pripadnik Diverzantsko-izviđačkog voda Druge romanijske motorizovane brigade, kojom je, kako je naveo, komandovao Radislav Krstić, a da je komandir njegovog voda bio Marinko Rajak, dok je komandir jednog od vodova bio i Miroslav Šuka, te Željko Vitomir.

Kazao je svjedok kako nije išao u akciju na Novoseoce, te da je bio na druženju kod prijatelja, gdje su s njim bili i Velimir Đerić, Velimir Bulajić i Rade Vuković, kao i da su neki od njih ujutro otišli za Novoseoce, a da je on otišao u prodavnicu “Romanijka”.

On je ispričao kako je, kao pripadnik policije, 2000. godine bio na ekshumaciji na smetljišu kod Ivan Polja, te da su vidjeli skelete, nakon što su mašine sklonile kamenje, betonski otpad i zemlju.

“Tada sam saznao, pošto su bili i članovi porodica žrtava, da su to ubijeni muškarci iz Novoseoca”, rekao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 23. februara.