Udruženja žrtava zahtijevaju od državnih pravosudnih institucija efikasnije djelovanje

Okupljanje predstavnika udruženja žrtava ispred Suda i Tužilaštva BiH. Foto: BIRN BiH

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, objašnjava kako je prošlo puno vremena od formiranja Suda i Tužilaštva BiH, kao i od prve Strategije za procesuiranje ratnih zločina, koja je usvojena 2008., te revidirane iz 2018. godine.

“Nažalost, nemamo složenih predmeta pred Sudom BiH za najodgovornija lica za počinjene ratne zločine u BiH. Mora se nešto promijeniti u cijelom tom sistemu, jer, bojim se, ukoliko ne iskoristimo narednih četiri-pet godina, da ćemo izgubiti i svjedoke, a i one koji su odgovorni za počinjene ratne zločine, imajući u vidu da biologija radi svoje”, kaže on.

Prema njegovim riječima, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je osudio sami vrh Republike Srpske, vojni i politički, procesuirao najodgovornije te dao ogroman materijal i dokaze o počinjenim ratnim zločinima.

“Kad uzmete i pročitate četiri presude za opsadu Sarajeva, imate imenom i prezimenom snajperiste koji su pucali po gradu, odnosno koji su ubijali djecu po Sarajevu. Nemate nijednog snajperistu pozvanog na odgovornost”, ističe Tahirović.

Najavljuje da će u narednom periodu tražiti sastanke sa zvaničnicima u pravosuđu BiH te vidjeti na koji način izvesti pravosuđe BiH na bolji put – da počinioci ratnih zločina odgovaraju pred organima BiH.

Murat Tahirović. Foto: BIRN BiH

Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, objašnjava kako Sud BiH, 19 godina otkako radi, nije zadovoljio ono što su žrtve očekivale – da se procesuiraju ratni zločinci te da se zločini osude.

“Oni samo privode ljude s malim kapacitetom koji su nešto radili, trebaju i oni odgovarati, ali oni mogu odgovarati na opštinskom sudu, na kantonalnom, na drugim sudovima, a zvjerke odoše u Srbiju”, kaže Subašić te naglašava da je veliki broj tužilaca politički obojen.

Dodaje da su se danas predstavnici udruženja okupili s ciljem da pošalju dvije poruke.

“Da nas ne mogu umoriti, da smo još uvijek žive, da nas ne mogu zastrašiti i da nam ne mogu zabraniti da tražimo istinu (…) Ono što je Haški tribunal uradio i što je donio presude, nijedna gumica ne postoji na svijetu kojom se može obrisati, ne mogu žrtve biti zločinci i zločinci biti žrtve”, navodi ona.

Munira Subašić. Foto: BIRN BiH

Azra Penava, predstavnica Odbora roditelja pripadnika Armije BiH “Vranica” Mostar, smatra da pravosudni organi ne mogu donijeti satisfakciju žrtvama jer se koriste svim sredstvima i metodama kako žrtve ne bi došle do istine.

“Naša poruka jeste da Državno tužilaštvo i nadležni sudovi uzmu prioritetno u rad ratne zločine jer ratni zločinci šetaju ulicama i čine ponovno zločin, onaj koji su činili u ratu, čine u miru”, kaže Penava.

Svoje nezadovoljstvo ističe i Nura Begović iz Udruženja “Žene Srebrenice”, govoreći da se uvijek kažnjavaju i privode oni koji su branili svoj grad i svoju državu, te pitajući šta je sa onim zločincima koji su počinili zločin genocida.

“Mi znamo, i kad se osnivao ovaj sud, koliko smo bili uključeni i znamo da je ovo, maltene, drugi Haški tribunal, i ovdje mora da teče pravda, iskrenost, poštenje, i da se ovdje dovode i privode oni zločinci koji su počinili genocid i koji nikad nisu ni pozvani. Optužnice postoje i podignute su, i sve, ali niko ih niti sprovodi niti ih iko poziva”, navodi Begović, koja je na protest došla iz Srebrenice – u kojoj, kako kaže, svakodnevno susreće ratne zločince koji su na slobodi i koji su još uvijek opasni za sigurnost.

Azra Penava. Foto: BIRN BiH