Janja. Foto: BIRN BiH
Odbrana se u završnoj riječi osvrnula na tačku optužnice koja Tanasića tereti da je sa kolegom policajcem u večernjim satima u februaru 1993. došao na njivu i tražio od Mustafe Muhamedovića da preda traktor, a kada on to nije učinio, ranili su ga u prsa.
“Da nije bilo ovako nespretnog i netačnog opisa, ne bi ni bilo optužnice protiv Tanasića”, rekao je branilac Slobodan Cvijetić.
On je ukazao da je u dnevniku događaja zabilježeno da je policija u Janji primila anonimnu dojavu o krađi traktora, da su upućene dvije patrole iza jedan sat poslije ponoći, te da je lice, koje se nije htjelo zaustaviti, pronađeno ranjeno i prevezeno u bolnicu. Branilac je podsjetio na iskaze svjedoka, kao i Mehmedovića.
“Sam on pripisuje ovaj događaj svojoj ludoj pijanoj glavi i što se nije javio… Sjeća se da ga je Tanasić odvezao službenim vozilom u medicinski centar, a da je Zoran dao krv da mu se spasi život. Obišli su ga svi pripadnici policije u Janji”, kazao je Cvijetić, dodavši da su Mehmedović i Tanasić bili prijatelji i prije i posije tog događaja.
Prema riječima branioca, druge dvije tačke za koje je optužen Tanasić jesu uobičajene policijske intervencije. U jednom slučaju radilo se o privođenju lica koje je ometalo policiju u aktivnostima, a u drugom o oduzimanju naoružanja, prilikom čega je bilo i udaranja.
“Sve ovo ne može se podvesti pod mučenje. Radi se o zakonitoj intervenciji policije”, istakao je Cvijetić.
Za progon mučenjem bošnjačkog stanovništva u Janji od 1992. do 1994. godine, s Tanasićem su optuženi Milan Đokić, Branislav Trišić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoje Čobić i Milan Marković. Prema optužnici, Đokić je bio komandir policije u Janji, a ostali optuženi policajci.
Odbrana se u završoj riječi osvrnula i na opšte okolnosti i aktivnosti policije u Janji na prikupljanju informacija i oduzimanju nelegalnog naoružanja od bošnjačkog stanovništva.
“Možda policajci nisu bili nježni, ali šteta je zanemariva u odnosu na cilj – u Janji do kraja rata nije ispaljen nijedan metak na međunacionalnoj osnovi”, rekao je Cvijetić.
On je kazao da je i od lica srpske nacionalnosti na području Bijeljine oduzimano naoružanje, navodeći podatke iz policijskih izvještaja o količinama. Napomenuo je da ove aktivnosti ni sa Srbima nisu lako prolazile i da je 11 pripadnika specijalne policije u tim prilikama ranjeno.
Prema riječima Cvijetića, ubistvo Đulzide Durgutović u Janji je tragičan događaj i jedan od nesretnih slučajeva koji su tih godina evidentirani na području Bijeljine. Naveo je primjere srpskih civila koji su stradali od zalutalog metka ili nesrećnim slučajem. Za ubistvo bračnog para u Janji je rekao da je bio kriminalni čin, čiji je počinilac pobjegao na liniju i tamo poginuo poslije 15 dana.
Branilac je iznio statističke podatke o privođenju i Srba i Bošnjaka zbog kršenja policijskog časa, kao i remećenja javnog reda, te evidentiranju 51 krivičnog djela Srba nad Bošnjacima.
Pozivajući se na dnevnik događaja, Cvijetić je naveo niz intervencija koje su preduzete s ciljem zaštite bošnjačke imovine, kao i sprečavanja bespravnog useljenja, privođenja pripadnika policijskih i vojnih jedinica, te procesuiranja ranjavanja i ubistva.
Branilac je dodao da su se Bošnjaci vratili u Janju poslije Daytona, a da je niz mještana bilo spremno da svjedoči za Tanasića. Sam optuženi na kraju je kazao da je želio da se Vijeće na licu mjesta uvjeri da li bi iko u Janji za njega rekao da je zločinac.
Termin nastavka iznošenja završnih riječi biće naknadno određen.
