Miladin Trifunović. Foto: BIRN BiH
Milan Terzić je ispričao kako je vojno angažovan u aprilu 1992. godine, nakon čega je raspoređen u Blagovcu, gdje je i živio.
Poslije pada “Pretisa”, dodao je, tadašnji direktor kompanije otvorio je magacin i podijelio im uniforme i oružje. Terzić je rekao kako je Vukota Vuković bio autoritet jer je jedini imao čin pukovnika u Vogošći, te da je za komandanta Crnovrške (Vogošćanske) brigade u septembru 1992. godine postavio Miladina Trifunovića.
Trifunović je, objasnio je Terzić, bio komandant brigade, koja je bila sastavljena od pet bataljona, Momo Kenjić je bio načelnik, Zlatan Todorović bezbjednjak, a on pomoćnik komandanta za pozadinu, napomenuvši kako Trifunović nije imao zamjenika. Brigada je, dodao je, imala minobacače, a tešku artiljeriju Taktička grupa Vukote Vukovića koja je bila u Rajlovcu.
“Sve naredbe donosio je Vukota Vuković, a prenosio Momo Kenjić. On je sjedio u komandi, bio je ćato. Momo je prenosio meni, ‘Vukota rekao, uradi ovo, uradi ono’. Momo Kenjić je bio drugi čovjek brigade”, objasnio je Terzić.
Na pitanje Trifunovićeve Odbrane, Terzić je kazao da je komandant na Žuči bio Anđelko Marković, dodavši da je gore bilo istureno komandno mjesto (IKM) i da na Žuči nikada nije vidio civile ni zarobljenike.
Od Trifunovića je Terzić dobijao naredbe za nabavku materijalno-tehničkih sredstava, uniformi, čizama, za šta mu je on potpisivao zahtjeve, objasnio je.
Terzić je ispričao kako je Vuković njemu i Trifunoviću u septembru 1992. rekao da će krajem mjeseca biti napad na Žuči, te ih pozvao kod sebe na osmatračnicu. Dok su išli preko Golog brda, kazao je, na njih su zapucali, i Vukovićev vozač Dule je ranjen. Njega su izvukli do vozila saniteta i nastavili su dalje.
“Miladin je išao prvi i pade. ‘Šta je, Miladine?’, pitam ga. Kaže, ‘samo ranjen’. Mi puzimo da mu priđemo, vidim samo krv u čizmu se slijeva. Slaviša i ja, njegov vozač, uzmemo vozilo i odvezemo ga u Dom zdravlja u Vogošći. On je na zadnjem sjedištu pobijelio, bio se izgubio, dosta krvi je isteklo. Kada smo ga dovezli dole, izašle su sestre, i odmah su rekli da mora u ‘Žicu’ u Blažuj. Mi smo se na Žuč vratili”, ispričao je Terzić.
Na pitanje Odbrane da li je čuo za logore na području Vogošće, Terzić je rekao da je čuo da je “Kod Sonje” bio zatvor, a da je u “Planjinoj kući” i sam bio zatvoren četiri dana u decembru 1992., zajedno s Trifunovićem. Prema njegovim riječima, ti objekti nisu bili pod patronatom vojske, te da nisu ni mogli tražiti angažovanje zarobljenika za neke radove.
Na pitanje tužioca Adisa Nuspahića, Terzić je odgovorio kako je nakon zatvaranja u “Planjinu kuću” ispitan, ali da mu inspektor nije kazao zbog čega su zatvoreni. Rekao je da je pet puta bio na Žuči, ali da nikada nije bio na prvoj liniji, od koje je IKM bio udaljen oko kilometar i po.
Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske, optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” koriste za radove na prvim borbenim linijama iako je znao da to nije sigurno.
Doktor Đorđe Stevanović je ispričao kako je bio direktor Doma zdravlja Vogošća 1992. godine i da je direktno upoznao Trifunovića kada je ranjen.
“Neko je došao po mene u kancelariju i rekao: ‘Dovezli su dole Miladina, sada je ranjen.’ On je bio dosta ugrožen, blijed. Teško je ranjen u desnu natkoljenicu. Bile su teže povrede. Prebačen je u ‘Žicu’ na Ilidži”, ispričao je Stevanović, dodavši da je dvije sedmice nakon toga Trifunovića, koji je bio u teškom stanju, previjao u njegovoj kući.
Na pitanje članova Sudskog vijeća zašto je on kao direktor Doma zdravlja previjao Trifunovića, Stevanović je kazao da je “bio najbliži hirurškoj grani”.
Suđenje se nastavlja 10. februara.
