Dudaković i ostali: Prihvatni centri za srpske civile

Midhat Hidić je kazao da je, nakon ulaska Petog korpusa, bio predsjednik Ratnog predsjedništva u Bosanskom Petrovcu. On je rekao da im je od druge polovine septembra 1995. zadatak bio da obezbjeđuju imovinu i firme.

Svjedok je kazao da su pred opštinu počele dolaziti izbjeglice iz više drugih opština.

“Raspoređivali su se po kućama koje su bile prazne… Prije našeg dolaska Srbi su napustili to područje”, kazao je Hidić.

On je dodao da je za Srbe, koji nisu bili otišli, bio prihvatni centar kod Policijske stanice i da ih je čuvala policija. Nakon prigovora da ta dešavanja sq civilima nisu predmet optužnice, tužiteljica Vedrana Mijović je kazala da je teza Tužilaštva da su srpski civili, koji nisu bili pod nadzorom policije, pobijeni.

Svjedok je rekao da to nije tačno, kao i da ne zna šta se dešvalo na području opštine koja je površinom veoma velika. On je potvrdio da je nakon rata u Petrovcu ostao živjeti znatno manji broj Srba. Braniocu Jasminu Mesiću je kazao da su bošnjački civili 1992. protjerani.

Na pitanja o odnosu Ratnog predsjedništva i civilne policije, te vojske, svjedok je rekao da je svako radio svoj posao.

Za zločine počinjene na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, s Dudakovićem su optuženi bivši pripadnici Petog korpusa Sanel Šabić, Ibrahim Šiljedić, Safet Salihagić, Adis Zjakić, Hasan Ružnić, Redžep Zlojić, Samir Solaković, Fatmir Muratović, Muharem Alešević, Husein Balagić, Edin Domazet, Ejub Koženjić, Ibrahim Nadarević i Said Mujić. Suđenje je paralelno nastavljeno i Ali Hodžiću, protiv kojeg je ranije postupak razdvojen zbog zdravstvenih razloga.

Svjedok Ismet Hrnčić kazao je da se nakon operacije “Sana” 20. septembra 1995. vraća u Ključ, gdje obavlja dužnost člana Ratnog predsjedništva. On je rekao da su policija i vojska radili svoj posao i da nisu jedni drugima podnosili izvještaje. Naveo je da je Ratno predsjedništvo ispunjavalo zahtjeve vojske u pogledu ljudstva i materijalnih sredstava, koliko je bilo u mogućnosti.

Srpski civili koje su zatekli u Ključu, kako je kazao, bili su smješteni u objektima.

“Mi, za koje smo saznali, smjestili smo ih u Dom penzionera i jednu kuću pored. Bili su pod zaštitom policije. Tu je bila organizovana kuhinja. I ja sam išao tamo jesti”, kazao je Hrničić, dodajući da je tu bilo i bošnjačkih civila.

On je potvrdio da je policija bila dobila zadatak da organizuje punktove, jer je bilo onih koji su odvozili “svašta”.

Na pitanja Odbrana, svjedok je potvrdio da su na području Ključa vršeni zločini nad Bošnjacima 1992. godine i da je više hiljada njih napustilo to područje.

Enes Kabrić kazao je da je bio član Ratnog predsjedništva u Sanskom Mostu, gdje se vratio 13. oktobra 1995.

“Cilj je bio da se normalizuje život, struja, bolnica, povratak izbjeglica i raseljenih iz Prijedora, Kozarca i drugih mjesta”, rekao je svjedok.

Dodao je da su oni smještani u kuće koje su bile čitave, a privremeno i u napuštene srpske kuće. Prema njegovim riječima, srpskih civila nije bilo puno ostalo u Sanskom Mostu i uglavnom se radilo o starijim i nepokretnim osobama. Naveo je da su bili smješteni iza kina i da ih je čuvao policajac, te da im je dovožena hrana.

Na pitanje o navodima iz istrage da je Predsjedništvu naređivala Vojna policija, Kabrić je rekao da to nije tačno, pojašnjavajući da se to možda odnosi na policijski čas.

Na pitanja Odbrana, svjedok je rekao da nije dobrovoljno napustio Sanski Most 1992. godine, da je bio u logoru kao i mnogi drugi Bošnjaci. On je kazao da je po povratku vidio uništene kuće Bošnjaka po selima, kao i da su neki bili ubijeni.

Kabrić je kazao da je u Sanskom Mostu ostalo nekoliko procenata prijeratnog srpskog stanovništva, a da o njihovom stradanju po selima nakon ulaska Armje BiH nema saznanja.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. februar.