Kordić Jure i ostali: Izricanje presude u januaru

Mostar. Foto: BIRN BiH

Šikalov branilac Ivan Pehar kazao je da se njegov branjenik tereti da je svjesno učestvovao u udruženom zločinačnom poduhvatu (UZP) te da Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi bio svjestan plana zatvaranja, kako se to navodi u optužnici.

On je dodao da je za postojanje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti potrebno dokazati širok ili sistematičan napad na civilno stanovništvo, a za koje Tužilaštvo nije provodilo dokaze.

Pehar se osvrnuo na svjedočenje zaštićene svjedokinje “B“, koja je navela imena osoba koje su je silovale, te kazala, na upit Odbrane, da je osobe mogla jasno vidjeti. Podsjetio je i na izjavu svjedoka Zdenka Sesara, koji je kazao da mu je poznata osoba Nuhan Šikalo sa nadimkom “Nuki“, kao i izjavu svjedoka Zorana Zoke.

“Na temelju analize dokaza, potpuno je jasno da Tužilaštvo van svake razumne sumnje nije dokazalo da je počinio djelo koje mu je stavljeno na teret“, kazao je Pehar, dodavši da Tužilaštvo nije dokazalo ni identitet “Babe“, s kojim neutemeljeno povezuje Šikala.

Tokom iznošenja završnih riječi, Pehar je rekao da tokom predmetnog događaja iz optužnice Šikalo nije bio prisutan, te da nije ni mogao počiniti krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Mirna Avdibegović, braniteljica šestooptuženog Mihalja, podsjetila je da se on tereti i da je u septembru 1993. nad zaštićenom svjedokinjom “B“ počinio krivično djelo, a koja je, kako je kazala, dala više kontradiktornih iskaza.

Odbrana je kazala da Mihalj iz objektivnih razloga nije mogao počiniti djela koja mu se stavljaju na teret jer je u septembru 1993. ranjen, a što je potkrijepljeno materijalnim dokazima. Dodala je i da je Odbrana ponudila dokaze koji ruše dokaze Tužilaštva, a koje nije pokušalo osporiti dokaze Odbrane.

Avdibegović je podsjetila i da je ova Odbrana često ukazivala na zamjenu identiteta u predmetu između izvjesnog Marija i Darija Mihalja.

“Tužilaštvo elemente krivičnog djela zločin protiv čovječnosti u odnosu na Darija Mihalja nije dokazalo“, kazala je Mihaljeva braniteljica, dodavši da Tužilaštvo navodi da su optuženi bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a da iz materijalnih dokaza proizilazi da je Mihalj bio pripadnik HVO-a do februara 1993.

Anka Hrstić, Škobićeva braniteljica, navela je da je obrazloženje UZP-a, koje Tužilaštvo daje, potpuno proizvoljan zaključak te da nije dokazalo koje se kategorije UZP-a optuženom stavljaju na teret.

“Odbrana ističe da je nakon provedenog dokaznog postupka ostalo nejasno temeljem čega Tužilaštvo tvrdi da je postojao UZP“, kazala je Hrstić, dodavši da Tužilaštvo nije dokazalo niti postojanje zločinačke grupe, te predložila da Sud odbaci tezu i konstrukciju Tužilaštva da se u predmetu radi o UZP-u.

Ona je podsjetila na svjedočenje Sabahe Ćimić, koja je izjavila da je čula kako je vozač kamiona sa civilima bio Škobić. Hrstić je kazala da za ovo nema nijedan siguran dokaz te da niko od, pred Sudom saslušanih svjedoka, nije kazao da je Škobića vidio da vozi kamion.

Odbrana je navela da je optuženi bio teško ranjen u junu 1992. te da je do maja 1995. upućen na poštedu, kada nije bio vojno aktivan.

Ančićeva Odbrana je tokom iznošenja završnih riječi kazala da Tužilaštvo nije izvelo niti jedan dokaz kojim tereti ovog optuženog te da zaštićena svjedokinja “B“ tokom svjedočenja nije spomenula Ančića, da spominje četiri osobe koje su je silovale, ali ne i Ančića.

Odbrana osmooptuženog je podsjetila i da je svjedokinja “B“, na upit optuženog, kazala da ga “nikada nije vidjela niti poznavala“, ali da je Tužilaštvo tokom iznošenja završnih riječi i dalje ostalo na tezi da je svjedokinja spominjala optuženog.

Advokat Mario Marić je kazao da nijedan od ispitanih svjedoka nije rekao da poznaje njegovog branjenika Golemca, te da se iz provedenih dokaza ne može utvrditi da je počinio djelo iz tačke dva optužnice.

On se također osvrnuo na svjedočenje svjedokinje Ćimić, koja je kazala da poznaje Golemca – koji se korektno ponašao prema njoj kada je izvedena iz stana i da ga nikada nije vidjela u mjestu Đubrani ili “Vojno“.

Marić je kazao da je Golemac bio ranjen u junu 1993. te da je iz nalaza vještaka vidljivo da je sposobnost njegove ruke u septembru – inkriminirajućem periodu – bilo ravno nuli.

“Jasno je bi svjedokinja, da je vidjela optuženog, vidjela i zamotanu ruku od ranjavanja“, kazao je Marić, dodavši da nijedan od ostalih svjedoka nije izjavio da poznaje Golemca.

Sa Šikalom, Mihaljem, Škobićem, Ančićem i Golemcem, terete se i Jure Kordić, Dražen Lovrić, Dario Sušac te Nedžad Tinjak za zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” HVO-a.

Izricanje presude zakazano je za 18. januar 2023. godine.