Milan Trišić. Foto: BIRN BiH
Zaštićeni svjedok S-28 u iskazima je opisao kako su iz sela odvedeni na stadion, gdje su odvojeni muškarci od žena i djece i sprovedeni u salu osnovne škole “Vuk Karadžić”. Svjedok je kazao da je u sali vidio tragove krvi i ljude koji su nepomično ležali.
Svjedok, koji je bio zatvoren sa dvojicom sinova, kazao je da mu je glava na dva mjesta pukla kada su ga udarali. Naveo je da su i drugi premlaćivani, da se devet ljudi ugušilo u nedostatku vazduha, da je nekoliko zatočenika ubijeno, a neki odvedeni i više se nikada nisu vratili. Kazao je da su udarali i njegovog sina i amidžića.
“Zbog straha za sina, ja sam tu noć potpuno osijedio”, kazao je S-28.
Ispričao je da ih je jedan vojnik odveo u hangar s namjerom da ih strijelja, ali ga je spriječilo lice koje je imalo nadimak Mungos.
Svjedok je kazao da je iz sale iznio tijela četvorice ubijenih zatvorenika. Naveo je da mu je to naredio izvjesni Makedonac, koji mu je rekao da obriše krv koja je ostala iza ubijenih.
“Majicom sam obrisao krv i ponovo je obukao”, rekao je svjedok.
On je naveo imena stražara u sali, među kojima i Milana Trišića zvanog Fric. Opisao ga je kao jako visokog mladića od 22-23 godine.
Branilac Miodrag Stojanović kazao je da visina koju spominje svjedok ne odgovara visini optuženog, kao i to da je Trišić u ratu imao 32 godine. Branilac je ukazao da su navodi svjedoka o jednom od ubistava u sali kontradiktorni s navodima optužnice.
Trišić je optužen da je, kao pripadnik Teritorijalne odbrane, učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.
Svjedok Mahmut Salkić u istrazi je ispričao kako im je 10. maja 1992. rečeno da krenu iz sela Suha prema igralištu. On je rekao da mu je otac bio polupokretan.
“Išao sam noseći oca na leđima”, kazao je Salkić, dodajući da oca i brata nakon tog dana više nije vidio.
On je kazao da je bio zatvoren u sali škole, gdje je vidio ubistvo jednog lica, kao i premlaćivanje drugih.
Među stražarima je nabrojao i Milana Trišića, kojeg poznaje kao vozača “Vihora”, a kojeg je, kako je naveo, jedanput vidio u sali.
Svjedok Kemal Hodžić ispričao je da mu 10. maja, kada je kupljeno stanovništvo Suhe, nisu dali da ode po oca koji je bio u kući.
“Otac je ostao, više ga nisam vidio”, rekao je Hodžić.
On je takođe ispričao da su prvobitno bili na stadionu, odakle su muškarci odvedeni u školu. Naveo je da su ih najviše tukli Makedonac i Bane, koji je ubio efendiju.
Odbrana je navela da je iskaz ovog svjedoka, u dijelu o ubistvu efendije, suprotan navodima optužnice.
Tužilac Ahmed Mešić pročitao je iskaz Damjana Lončarevića, koji je bio angažovan u Civilnoj zaštiti. Lončarević je u iskazu govorio kako je dobijao zadatke da odvozi tijela do grobnica, kao i u razmjenu.
Ispričao je da je u dva navrata traktorom prevezao devet tijela, koja su bila u vrećama – od škole “Vuk Karadžić” do grobnice koja je bila iskopana na lokalitetu kod stočne pijace.
Suđenje se nastavlja 6. decembra.
