Suđenje
Vijest

Zdravko Samardžija: Svjedoci viđali optuženog u Kotor-Varoši

24. Oktobra 2022.12:54
U nastavku suđenja Zdravku Samardžiji za zločin protiv čovječnosti počinjen u Kotor-Varoši tokom 1992. i 1993. godine, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine, bivši uposlenici Stanice javne bezbjednosti Kotor-Varoš, govorili su o dolasku specijalne jedinice iz Banje Luke.
Sudnica Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Ljubomir Petrušić je od 1. aprila 1992. godine radio kao inspektor u Stanici javne bezbjednosti (SJB) Kotor-Varoš, a nakon mjesec dana po naredbi načelnika SJB-a Save Tepića postavljen je za šefa kriminalističke službe.

“Anto Krajić, Hrvat, bio je šef, ali po naredbi Tepića mi je morao predati dužnost”, rekao je svjedok.

On je naveo kako su pripadnici aktivnog i rezervnog sastava policije dovodili ljude u stanicu policije, kako je izjavio u Sudu BiH, uglavnom muslimane i Hrvate, koje je on saslušavao.

“Otprilike oko 50 ljudi sam saslušao i napravio zabilješke, koje su se potom slale u Centar javne bezbjednosti Banja Luka”, ispričao je Petrušić.

Nakon saslušavanja, ljude su, kako je naveo svjedok, policajci odvodili u zatvor kod zgrade Suda, u koju svjedok nije ulazio.

Kazao je kako je optuženog Zdravka Samardžiju vidio nekoliko puta ispred stanice policije u Kotor-Varoši.

“Nisam ga poznavao, ali sam čuo da je među glavnima u specijalnoj jedinici, sjećam se da je imao poseban šešir na glavi”, rekao je svjedok.

Naveo je kako je čuo da su civili zatvarani i u osnovnoj školi, čijeg imena se nije mogao sjetiti, ali da tu nisu dugo ostajali.

Na pitanje tužioca Mersudina Pružana da li se sjeća šta je bilo u selu Bilice, svjedok je kazao kako je čuo da je ubijen Ratko ili Radenko Čupić, te da su dobili naredbu da svi mještani tog sela budu privedeni.

“Masovno su ih dovodili, i muškarce i žene i djecu. Sjećam se jednog momka, njega su vezali konopcem i tjerali da pase travu”, naveo je svjedok.

Petrušić je čuo i za zatvaranje ljudi u selima Večići i Grabovica.

“Neki su iz policije išli da vide ko je sve zatvoren, a kasnije sam čuo da su likvidirani”, rekao je svjedok te naveo kako se sjeća jednog čovjeka, koji se spasio od likvidacije, te da su ga našli u šumi i priveli u policiju.

“Imao je prostrelnu ranu, ulaz metka je bio na desnom obrazu, a izlaz na lijevom. Ja sam ga saslušao, i potom ga je policija odvela”, naveo je svjedok, dodavši da ga potom više nikada nije vidio.

Zdravko Samardžija je optužen u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka, da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši. Na teret mu je stavljen progon civilnog stanovništva 1992. i 1993. godine – nezakonitim zatvaranjem, mučenjem, ubistvima, silovanjem, deportacijom i drugim nečovječnim djelima, kao i uništenje imovine i vjerskih objekata.

Drugi svjedok Državnog tužilaštva Zoran Mijić radio je vojnu obuku za potrebe policije i Vojske Republike Srpske (VRS).

On je u Sudu BiH ispričao kako je nedostajalo ljudstva i da su ga angažovali da obuči ljude kako da ratuju i koriste oružje, a za potrebe operacije “Koridor”.

“To je bilo ukupno oko 60 ljudi, a opremu i oružje je obezbijedila vojska”, kazao je Mijić.

Mijić je naveo kako je čuo da su u komandi specijalne jedinice iz Banje Luke Ljubo Ećim, Zdravko Samardžija i Ljubo Kajkut.

“Za Samardžiju sam mislio da je doktor jer je nosao neku torbicu na kojoj je bio znak crvenog krsta”, rekao je Mijić.

Dragan Raljić bio je referent za vezu u SJB-u Kotor-Varoš, te je njegov zadatak bio slanje i prijem depeša, te pisana komunikacija sa drugim stanicama javne bezbjednosti.

On je ispričao kako je 11. juna 1992. godine u Kotor-Varoš ušla specijalna jedinica iz Banje Luke i počela sa uspostavljanjem kontrole u gradu.

“Taj dan nisam ulazio u stanicu, jer je ispred bila baš gužva, mnogo specijalaca, naoružanih”, kazao je svjedok.

On je rekao da su specijalci, kojima su komandovali Ljubo Ećim i Zdravko Samardžija, imali u stanici policije svoju kancelariju na spratu, te da su neki od njih tu spavali nekoliko dana.

“Bio je to mučan period, policija nije mogla raditi svoj posao, svi smo se bojali specijalaca”, kazao je Raljić.

On je rekao kako su specijalci išli u borbe u naselja Kotor, Kukavice, Bilice i Večiće, te da su u gradu bili zatvori za nesrpsko stanovništvo.

“Bio je zatvor kod Suda, potom u osnovnoj školi i pilani, tu su ljudi pritvarani”, kazao je svjedok.

Naredno ročište zakazano je za 31. oktobar.

Selma Boračić Mršo