Zdravko Samardžija: Svjedokinja vidjela mrtvog oca

Adis Nuspahić, tužilac u zamjeni, pročitao je iskaz svjedokinje Nazife Menzil, koji je dala 2011. godine u prostorijama Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).

U iskazu svjedokinje navodi se kako je do početka rata živjela u selu Hrvačani na području Kotor-Varoši, nakon čega je u junu 1992. godine, zajedno sa ostalim mještanima, pobjegla u selo Čirkića Brdo.

“Dok smo bježali kroz šumu, vidjela sam da gore džamija, kuće i štale u mom selu“, navodi se u iskazu svjedokinje, te dodaje da su muškarci pobjegli u selo Večiće.

Svjedokinja je tada ispričala kako je čula da su joj otac i brat ubijeni u selu, te je zajedno sa sestrom i komšinicom, u pratnji tri srpska vojnika, otišla u selo kako bi ukopale tijela ubijenih.

“Otac je bio na nekoj japiji, lijeva ruka mu je bila spaljena i lobanja. Uzele smo lopate i iskopale rupu, ali pošto ih nismo mogle pomjeriti, mi smo ih na tom mjestu zatpale zemljom“, navodi se u iskazu Nazife Menzil.

Nakon toga su otišli u selo Bilice, Vrbanjce i, zajedno s porodicama iz Večića, konvojem prebačeni u Travnik, navodi se u iskazu.

Slobodan Perić, branilac optuženog Samardžije, rekao je kako se iz iskaza ove svjedoknje vidi da su Bošnjaci i Hrvati stradali u oružanom sukobu te bi svjedokinju, da je prisutna u sudnici, ispitao o nelegalnom oružju.

Zdravko Samardžija je optužen u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka, da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bio trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši. Na teret mu je stavljen progon civilnog stanovništva 1992. i 1993. godine – nezakonitim zatvaranjem, mučenjem, ubistvima, silovanjem, deportacijom i drugim nečovječnim djelima, kao i uništenje imovine i vjerskih objekata.

Na suđenju je pročitan i iskaz Ismeta Sušića iz sela Vrbanjci, koji je dao pripadnicima SIPA-e 2010. godine.

On je, kako se navodi u iskazu 1. juna 1992. godine, upućen na godišnji odmor i više se nije vraćao na posao, jer su u Kotor-Varoši bile postavljene barikade.

“Nije bilo pucanja, ali su stalno transporterima dolazili vojnici, pokazivali tri prsta“, navodi se u iskazu.

Jedanest dana kasnije, dvogledom je vidio kako gori džamija u Hrvačanima, a oni su se u selu organizovali da čuvaju straže, kazao je tada svjedok.

Nakon toga, u selo dolaze naoružani vojnici i traže da predaju oružje, što je, kako navodi svjedok, većina mještana i uradila.

“Nisam htio predati svoj pištolj i otišao sam u Večiće, tamo se priključio Teritorijalnoj odbrani“, navodi se u iskazu svjedoka Sušića, koji dodaje kako se u Večićima stalno pucalo.

“Dnevno je znalo pasti i po 150 granata, bombardovali su nas avionima“, naveo je Sušić, dodajući kako je 11. jula počelo najjače granatiranje, te da su srpski vojnici polako ulazili u selo.

Nakon što je bilo izvjesno da se neće odbraniti, muškarci – njih oko 500 – krenuli su šumama do Skender-Vakufa. Tu se, kako se navodi u iskazu, jedan dio – oko 150 muškaraca – odvojio i oni su, kako je naveo svjedok, nestali. Nakon tri dana pješačenja, stigli su u blizinu Skender-Vakufa, međutim, tu su ih zarobili i odvezli u podrum pošte.

Polovinom novembra Sušić je, sa još 14 osoba, razmijenjen.

Branilac Slobodan Perić izrazio je žaljenje što ovaj svjedok nije u sudnici, te je naveo kako je on bio jedan od aktivnijih članova paravojnih formacija.

“Oni su počinili puno zločina i ne shvatam da se iskaz ovakvog čovjeka uopće uzima u obzir u svojstvu neke žrtve“, rekao je Perić.

Potom su pročitani iskazi Mate Markovića, Idriza Alekića i Muhameda Đikića.

Marković je u svom iskazu naveo kako je zarobljen sa grupom do 17 osoba u selu Čepek, te da su ih potom odvezli u prostorije Policijske stanice Kotor-Varoš.

“Svi smo stajali okrenuti glavama prema zidu, s rukama iznad glave, a morali smo pokazivati tri prsta. Uzeli su nam novac i zlato, te potom počeli tući“, naveo je Marković, tvrdeći da ga je spasilo to što mu je zet bio Srbin.

Alekić iz sela Hanifići, te Đikić iz naselja Donja Varoš, također su svjedočili o postojanju sistematičnog i organizovanog napada na Kotor-Varoš, te privođenju, maltretiranju i zatvaranju civila, paljenju kuća i vjerskih objekata.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. oktobar.