Sud BiH. Foto: BIRN BiH
Na poziv Odbrane Senada Gadže, svjedok Adi Tutun je kazao da je, kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, početkom avgusta 1992. bio pritvoren 15 dana sa još četiri vojnika zbog kontakta sa neprijateljskom stranom. Rekao je da su bili zatvoreni u podzemne garaže između dva nebodera, gdje su u odvojenoj prostoriji bili srpski zatvorenici.
“Normalno su izgledali, bez ogrebotina… za ovih mojih 15 dana”, kazao je Tutun.
Svjedok je rekao da je Vojna policija jednu noć odvela Gadžu i da je čuo da su ga pretukli jer je pomagao srpskim zatvorenicima.
Tutun je ispričao da je u julu njegov komšija Mišo Papučić bio pušten iz pritvora. Kazao je da su komšije nosile hranu Papučiću, koji je sjedio ispred zgrade.
“Ulazio sam mu u stan, nosio hranu. Bio je pokretan sto posto. Bez ijedne mrlje na licu”, rekao je svjedok.
Dodao je da mu je majka nakon deset ili dvadeset dana kazala da je Papučić “preminuo od srca”.
Prema saznanjima svjedoka, Papučić je bio pritvoren jer je pronađeno oružje njegovog sina, koji je slao dojave na Ilidžu. Tužiocu Miroslavu Janjiću je rekao da Papučića nije pitao šta mu je sa sinovima i da ga to nije interesovalo.
Senad Gadžo, Zaim Laličić i Suljo Hebib su optuženi za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja zatvorenika u prostorijama zatvora u Hrasnici kod Sarajeva, Osnovnoj školi “Aleksa Šantić”, kao i u garažama između nebodera, u periodu od 1992. do 1994. godine. Oni su optuženi u svojstvu pripadnika Armije BiH.
Duško Vidaković ispričao je kako je po sinu poslao sendvič komšiji Papučiću, koji je sjedio ispred zgrade nakon što je pušten iz zatvora. Dodao je da je sutradan vidio komšiju Esada Fejzagića kako nosi hranu Papučiću, a nakon sedam ili osam dana je čuo da je komšija umro.
Svjedok je kazao da je Papučićeva porodica ostala u pritvoru.
Halid Pamuk je rekao da je radio u “Famosu” sa Gadžom, kao i Borkom Stojanovićem, koji je bio poslovođa. Kazao je da su svi bili u odličnim odnosima i da su poslije posla svraćali u kafanu.
Ispričao je kako je čuo da je Stojanović u zatvoru i da je otišao da ga posjeti u školu.
“Normalno je izgledao. Pitam ga: ‘Dira li te ko?’ Niko ga nije dirao, nema problema, ‘ne treba mi ništa’, ima sve”, prisjetio se Pamuk.
Poslije dva mjeseca, kako je dodao, ponovo je išao u Hrasnicu kada je pala granata na “Famos” i posjetio je Stojanovića, koji je tada bio u garažama.
“Bio je mršaviji, kao što sam i ja bio. Malo neobrijan. Ništa se nije žalio”, rekao je svjedok, dodavši da je poslije rata čuo da je Stojanović umro, ali da ne zna kada i kako.
Mehmed Buzurović je kazao da je Stojanović bio poslovođa u “Famosu”, gdje su radili on i Gadžo. Rekao je da su se družili i bili u dobrim odnosima.
Ispričao je kako je jednom “vozio sanitet” u Hrasnici kada je bilo snažno granatiranje, i da mu je Gadžo mahao iz škole da se skloni. Prema njegovim riječima, Gadžo je bio u obezbjeđenju Opštine, koja je bila u školi. Dodao je da je od njega saznao da je tu i Stojanović.
“Pitao sam ga mogu li ga vidjeti, a on kaže: ‘Ne dozvoljavam ja to, imaju drugi ljudi’”, kazao je Buzurović.
Dodao je da je vidio Stojanovića, koji mu je rekao da je dobro, te da nije vidio povrede na njemu. Naveo je da mu je dao nekoliko cigareta, a da mu je Stojanović kazao da mu i Senad često daje cigare.
Suđenje se nastavlja 7. oktobra.
