Đuričić i ostali: Svjedok u “Uzamnici” vidio maltretiranje civila i njihove povrede

Milomir Đuričić i Vukadin Spasojević. Foto: Sud BiH

Srđan Vučićević ispričao je da je krajem maja 1992. godine postavljen na funkciju stražara u “Uzamnici”, te da su mu nadređeni bili Dragan Sekulić i Milomir Đuričić, koga je prepoznao u sudnici. Posvjedočio je da je nakon četiri do pet dana saznao da su tu civili, te da je u prolazu vidio da su u jednom hangaru bili pritvoreni muškarci i žene, kao i da su kasnije došla djeca.

Govoreći o stanju zatvorenika, prisjetio se da je na njima vidio povrede i da su po danu neki ljudi dolazili, nasilno ulazili i maltretirali zatvorenike, a “da se Đure tome protivio”. Potvrdio je i da je u “Uzamnicu” dolazio Milan Lukić, te da se u jednom trenutku Đuričić s grupom stražara usprotivio Lukićevom ulasku.

“Još u vrijeme Dragana Sekulića, dođe njih desetak, nisam vidio to, ali sam čuo vriske i vidio poslije vidne povrede. Da li su dobijali batine, kako, zašto, ne znam”, dodao je svjedok.

Tužiteljica Enisa Adrović svjedoka je podsjetila da je ranije izjavio kako je sa stražarskog mjesta vidio Milana Lukića, Sredoja Vukića i njegove “Osvetnike” kako u krugu maltretiraju muškarce, “tako da je to bilo strašno gledati”, što je svjedok i potvrdio, dodavši da ne zna da li je u to vrijeme Đuričić bio upravnik “Uzamnice”.

Na pitanje tužiteljice o funkcijama Vukadina Spasojevića, svjedok je ispričao da je “Mićo Spasojević bio razvodnik straže”, te da je čuo da je izvjesni Šaban molio Miću da ima odnos s nekom ženom. Nakon što je tužiteljica svjedoka podsjetila da je u izjavi 2019. godine rekao da je “čuo od drugih stražara da je Mićo prisiljavao Šabana”, svjedok je kazao da ga nije prisiljavao, te da nije tako rekao u izjavi. Tužiteljica je dodala kako je u istoj izjavi svjedok kazao da su “svi stražari pričali o ovom seksualnom zlostavljanju koje je organizovao Mićo Spasojević”, na što je svjedok odgovorio da to nije rekao.

Odgovarajući na pitanje Odbrana, svjedok je kazao da stražari nikada nisu dirali nikog, nego da su dolazili ovi ostali, te da ne zna da li je Mićo organizovao seksualno zlostavljanje, ali da se spominjao u tim aferama sa Šabanom i dotičnom gospođom. Dodao je i da nije čuo da je Vukadin nekog zlostavljao, te da su bezbjednjaci i policija dovodili osobe.

Svjedok Stojan Zekanović posvjedočio je da je u aprilu 1993. godine raspoređen za komandira straže u “Uzamnici”, te da je tu zatekao muškarce, žene i dvoje djece, koji su bili u civilnoj odjeći i koje je bio dužan da sačuva. Ispričao je kako su muškarci i žene boravili u dva razdvojena objekta, u kojima su bile palete, dušeci i jorgani. Dodao je i da su imali česmu napolju da se operu, te da se sjeća da je dva puta dolazio izvjesni doktor Vidović, koji je pregledao zatvorenike.

Govoreći o stanju civila u “Uzamnici”, Zekanović je rekao da nisu imali povrede i da nije vidio da ih je neko tukao. U sudnici je prepoznao i Milomira Đuričića, kazavši da je on ranije bio upravnik, te da je saznao da je neki zatvorenik pobjegao iz samice, zbog čega je Đuričić smijenjen.

Na pitanje tužiteljice, Zekanović je ispričao da su zatvorenici odvođeni na rad u neko poljoprivredno dobro, a da se odvođenje vršilo na način da dođu naoružani stražari sa spiskom iz komande i da su prema tom spisku ljudi odvajani i odvođeni na rad, te da su poslije vraćani.

Na pitanja Odbrana, svjedok je potvrdio da je Veselin Vucelja odlučivao koga treba ispitati, razmjenjivati ili pustiti, da su zatvorenici dobijali istu hranu kao i vojska, te da je preko dana hangar bio otvoren, tako da su zatvorenici mogli hodati, a da su samo navečer zaključavani.

Đuričić i Spasojević optuženi su za zločine nad bošnjačkim stanovništvom u logoru “Uzamnica” u Višegradu 1992. i 1993. godine.

Đuričić je optužen u svojstvu upravnika logora, a Spasojević, zvani “Mićo” i “Era”, u svojstvu razvodnika straže. Na teret im je stavljen progon bošnjačkih civila zatvaranjem, nanošenjem teških tjelesnih i psihičkih povreda, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Tužiteljica je na ovom ročištu pročitala i zapisnike o saslušanju zaštićenog svjedoka SV-1, koji je preminuo u međuvremenu. Ovaj svjedok ispričao je kako je do 10. juna 1992. živio u porodičnoj kući u Višegradu, gdje je i radio. Tog dana vidio je da Milan Lukić s još nekim osobama “goni pet ljudi i maše automatom”, nakon čega im je naredio da ulaze u vodu i ubijao ih.

Poslije ovog događaja skrivao se u šumi sve do 18. jula 1993. godine, kada su ga uhvatili Savo i Budimir Tošić. U izjavi je ispričao da ga je Savo poveo u komandu kako bi ga predao, te da su na tom putu sreli trojicu vojnika, među kojima i izvjesnog Ćehu, koji ga je odveo u SUP, gdje je bio pritvoren neko vrijeme.

“Tu mi je bilo gore nego u logoru”, naveo je SV-1 u izjavi, govoreći kako da ga je “tu ubio Dragan Savić”, koji ga je htio udaviti, ali da ga je spasio neki policajac.

Nakon toga, prema ovom iskazu, odveden je u “Uzamnicu”, gdje ga je primio Mićo Spasojević, koji ga je pretresao i oduzeo mu ličnu kartu, rekavši jednom vojniku da je baci jer “mu neće ni trebati”.

Tužiteljica je pročitala i kako je svjedok ispričao da je nekoliko mjeseci boravio u različitim samicama, u kojima ga je Mićo lancima vezao za radijator, te da mu je u jednoj od njih Mićo kazao da mora “stajati mirno ko god da uđe”. U drugoj izjavi ispričao je kako se u prostoriji pored samice nalazio izvjesni Ahmo, koji mu je rekao da ne traži da se brije, te da mu je pokazao da “ga je Mićo natjerao da počupa dlake iz brade”.

Po izlasku iz samice odveden je na ispitivanje kod Veselina Vucelje, a zatim i prebačen sa ostalim zatvorenicima. Tu je čuo da su Šabana Muratagića tjerali da tuče narod, a još nekog zatvorenika da siluje neke žene. Ispričao je i kako je čuo da su Mićo i drugi stražari tjerali žene na livadu, a zatim tjerali muškarce da ih siluju. Izjavio je i kako je Dragan Sekulić bio upravnik i da je znao da ljude odvode i ubijaju. U drugoj izjavi dodao je i da je čuo da su neki muškarci odvedeni navodno na razmjenu, ali da su ubijeni.

Branilac Petko Pavlović je kazao da bi prigovorio iskazima, jer smatra da je svjedok 2019. godine bio suviše star da “ispriča ovako dugu priču”, te da zapisnike smatra nezakonitim.

Suđenje se nastavlja 6. septembra 2022. godine.