Nanić i ostali. Izvor: Sud BiH
Hamid Šahinović, koji je ranije svjedočio u ovom predmetu, kazao je kako optuženog Esada Kudelića poznaje od ranog djetinjstva, te da nakon rata, koliko mu je poznato, Kudelić nikada nije imao neugodna iskustva u Bužimu. Dodao je da su nakon rata bili u komunikaciji jer su zajedno trenirali fudbal.
On je objasnio da je tokom rata bio referent bezbjednosti u 505. bužimskoj brigadi Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), te da je u sklopu prostorija bila i pritvorska jedinica. Prema njegovim riječima, vojna policija je radila na osiguranju objekata ali je bila i borbeno aktivna.
Prema njemu, postojao je vod koji se sastojao od tri odjeljenja, a da aktivna borbena dejstva počinju 16. novembara 1994. godine, “kada je počeo napad paravojnih formacija Fikreta Abdića”. Objasnio je da je vojska imala operativna saznanja da će napad biti izvršen i da su bili pripremljeni.
“Intenzivno je bilo krajem februara, početkom marta, tad su bila najveća dejstva”, rekao je Šahinović.
Prema njegovim riječima, 27. septembra, proglašenjem Autonomne pokrajine, dio vojske napustio je Armiju BiH i pridružili su se ovim formacijama.
Kako je objasnio, on je obavljao razgovore i ispitivanja sa zarobljenicima te kazao kako mu se tokom razgovora niko nije žalo na tretman, ali da su zarobljenici došli sa vidljivim povredama.
“Sve te ozljede su nastale u toku zarobljavanja”, rekao je svjedok.
Dodao je kako je Vahida Bajraktarevića viđao tamo gdje je bila potreba, i da zna da je bio angažovan kao vojni policajac, ali da ga je vrlo rijetko viđao na obezbjeđivanju u krugu pritvora, jer Vojna policija nije radila na obezbjeđivanju pritvora. Svjedok je opisao optuženog Bajraktarevića, kao visokog, mršavog muškarca, sa dužom kosom, te kazao da je u vodovima bilo četiri ili pet pripadnika koji su imali prezime Bajraktarević, a jedan od njih je ličio na Vahida.
Za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima i civilima u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu, u periodu od novembra 1994. do augusta 1995. godine, optužnica s Nanićem tereti Esada Kudelića, Vahida Bajraktarevića, Senada Salkića, Hasana Mustafića, Nedžada Bapića te Samira i Huseina Isakovića.
Prema optužnici, Nanić je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije BiH, Kudelić komandir voda Vojne policije, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
Drugi svjedok Đevad Halilović kazao je kako je bio u 527. Kladuškoj brigadi koja je prešla na stranu Autonomne pokrajine Zapadne Bosne i da je tada prešao i on “jer nije bilo drugog izbora”.
Objasnio je kako je jedne prilike zarobljeno 26 vojnika, među kojima je bio i on, te su odvedeni na Hajrat i da je dio zarobljenih te prilike pretučen od strane jednog muškarca, a kada su stigli vojnici 505. brigade u kamionu “da su ih maltene spasili”. On je kazao da ih u kamionu nisu tukli, te da ga je ispitao Hamid Šahinović.
“Prema meni su svi bili korektni, nisam imao nikakvih problema”, kazao je svjedok, dodavši kako je u zarobljeništvu bio devet mjeseci, te da je u tom periodu radio kao električar, pa je mogao i da se kreće. Dodao je da mu nije poznato da se iko od zarobljenih žalio na odnos prema njima.
Nakon što je pušten, svjedok je kazao kako je mobilizovan u Armiju BiH u 505. brigadu.
Prema njegovim riječima, optuženi Hasan Mustafić mu je omogućio i susret sa suprugom, te je znao boraviti kod njega i po nekoliko dana kao gost.
“Ja kao zarobljenik, idem u goste kod stražara, tu je sve rečeno”, naveo je Halilović, dodavši kako je Mustafić bio pošten i korektan čovjek.
Za Esada Kudelića svjedok je kazao da je fer i korektan čovjek “bio i ostao”.
Nastavak suđenja je zakazan za 12. septembar.
