Rade Macura. Foto: Sud BiH
Oba svjedoka izjavila su kako su bili pripadnici jedne čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, čiji komandir je bio Rade Macura zvani Mačak, i kako su se tokom 1992. godine nalazili na području naselja Turjak, u kojem je došlo do pucnjave.
Dragiša Krunić ispričao je kako su dobili informaciju da se u Turjaku nešto dešava, nakon čega su kombijem otišli u to naselje gdje je vidio dosta mještana i vojske.
“Došli smo tu, bila je zbrka jer je prije tog ranjena seoska straža”, kazao je Krunić, prisjetivši se kako se u Turjaku u to vrijeme nalazilo dosta vojnika iz različitih jedinica, koji su bili na odmoru.
Nakon okupljanja, posvjedočio je Krunić, jedinica u kojoj je bio i Rade Macura krenula je seoskim putem na mjesto gdje je noć ranije ranjen pripadnik seoske straže, a zatim i kroz šumu u pregled terena “radi naroda, da se smiri”. Kazao je kako je došlo do pucnjave koja je trajala 15 minuta, nakon čega se sa članovima jedinice vratio prema putu kojim su došli. Od vojnika je čuo da je ranjen Veljko Vekić, a da su “ti pobijeni”, nakon čega su se povukli prema selu.
“Kasnije sam čuo da je pobijena grupa iz Kozarca. Ja sam bio niže puta, Vekić je ranjen iznad puta”, dodao je Krunić.
Na upit Miodraga Stojanovića, branioca Macure, Krunić je kazao kako nije mogao vidjeti ko je krenuo ka mjestu gdje se dogodila pucnjava, kao i da nije mogao vidjeti gdje se u tim trenucima Macura nalazi, niti da li je poslije otišao sa ranjenikom ili je ostao u Turjaku.
Dodao je da je ostao u istoj jedinici do kraja rata, te da nikada nije od Macure dobio nikakvo negativno naređenje, niti je Macura ispoljavao nacionalnu mržnju.
Macura je optužen da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, za vrijeme provođenja vojne akcije pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Kozarac u općini Prijedor, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom na rijeci Savi – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.
Drugi svjedok Vladimir Radović kazao je da je povod odlaska njegove jedinice u Turjak bio to što je “navodno neko pucao na seosku stražu”. Prisjetio se da su dobili naređenje od komandira da pretresu teren na kojem je pucano ranije, što su i učinili, a nakon nekoliko minuta pretresa došlo je do nove pucnjave u kojoj je ranjen Veljko Vekić.
Radović je dodao da je sa nekolicinom vojnika pružio prvu pomoć ranjeniku, nakon čega su ga kombijem odvezli u hitnu pomoć u Gradišku. Tokom povratka u jedinicu on je ostao kod svoje kuće koja se nalazi između Gradiške i Turjaka, a kada je navečer stigao u jedinicu, kako je rekao, od vojnika je u kafani čuo priče o hvatanju nekih osoba.
“Rekli su mi u priči: ‘Jesmo, uhvatili smo neke muslimane iz Kozarca koji idu prema Gradiški’”, dodao je Radović.
Na upit tužiteljice Olivere Đurić da li su ispitivani ili da li je provedena neka vrsta istrage o događajima u Turjaku, oba svjedoka su rekla kako ih niko nije ispitivao o tome.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. juli, kada bi trebala biti saslušana još dva svjedoka Tužilaštva.
