Suđenje

Kordić Jure i ostali: Ranjavanja i liječenja optuženih

30. Maja 2022.17:05
Na suđenju za zločine na području logora “Vojno” u Mostaru, svjedoci Odbrana govorili su o ranjavanjima i liječenjima optuženih tokom rata.

sudnica Suda BiHSud BiH. Foto: BIRN BiH

Svjedoci su govorili o ranjavanjima optuženih Darija Mihalja, Stanka Škobića i Slavka Golemca, te njihovoj nesposobnosti za vojno angažovanje u određenim periodima.

Vinko Jurišić kazao je da je radio kao medicinski tehničar u vojnom sanitetu, gdje je Dario Mihalj donesen u besvjesnom stanju 16. septembra 1993. Svjedok je rekao da je optuženi obilno krvario i da je imao povrede na vratu i gornjem dijelu grudnog koša. Nakon ukazivanja prve pomoći s povrijeđenim je išao u bolnicu.

“Transport je trajao tri sata do ratne bolnice na Bijelom polju”, prisjetio se Jurišić.

Kazao je da je optuženog poznavao i da je čuo da je prebačen kod rodbine u naselju Cim. Jurišić je rekao da mu je na putu do bolnice bila usput kuća gdje je bio optuženi i da je naredni mjesec dana svraćao da ga previja, u prosjeku svaki drugi dan, kako bi izbjegao gužvu u bolnici.

Svjedok smatra da Mihalj u takvom stanju nije mogao biti vojno angažovan.

Juri Kordiću, Draženu Lovriću, Dariju Sušcu, Nedžadu Tinjaku, Nuhanu Šikalu, Dariju Mihalju, Stanku Škobiću, Tomislavu Ančiću i Slavku Golemcu se na teret stavlja zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Na poziv Odbrane Škobića, pet svjedoka govorilo je o ranjavanju optuženog 1992. i njegovom dvogodišnjem liječenju u Zagrebu.

“Stanko je ranjen od mene par koraka, to je bilo 19. juna, kad je bilo oslobađanje Bijelog polja”, prisjetio se Marinko Kolobara, dodajući da je optuženi bio ranjen u nogu i ruku.

On je kazao da je Škobić bio malo u bolnici u Grudama, a da je onda otišao u Zagreb na liječenje. Dodao je da ga nije vidio dvije godine i da ga je vojna komisija poštedila od aktivnosti.

Ivica Škobić i Nikica Zovko, rođak i šura optuženog, kazali su da su više puta išli u Zagreb, u posjetu Škobiću, koji je bio u bolnici, banji kao i kod tetke.

“On je bio na poštedi… Prvi put je došao u četvrtom mjesecu ‘94, trebalo mu uvjerenje od doktora. Dovezli ga ja i Nikica Zovko”, rekao je svjedok Ivica Škobić.

Zovko je takođe kazao da je posjećivao i vozio Škobića, navodeći da misli da je bio na poštedi do kraja 1994. godine.

Dragan Glavaš rekao je da je upoznao Škobića 24. juna 1992. u bolnici u Grudama, gdje je i sam dovezen dan ranije zbog ranjavanja. Ispričao je kako su nakon sedam dana obojica prebačeni u bolnicu u Zagreb.

“Mjesec i po do dva smo tamo bili, ja sam prije izašao”, rekao je Glavaš.

Dodao je da je kasnije posjećivao Škobića, koji je boravio kod tetke u Zagrebu, te da su zajedno bili u Čitluku na vojnoj komisiji, nakon čega se optuženi ponovo vratio u Zagreb.

I Škobićeva tetka Danica Lebo potvrdila je da je optuženi boravio kod nje do 1994. a da misli da je ranjen 1993. godine.

“Išao je u Varaždinske toplice u bolnicu, jako mu je bila oštećena ruka i noga”, kazala je Lebo.

Na poziv Odbrane Golemca, Boris Blagojević, nekadašnji hirurg u ratnoj bolnici u Mostaru, potvrdio je na osnovu medicinske dokumentacije da je bio jedan od ljekara koji je ukazivao pomoć optuženom nakon ranjavanja 30. juna 1993. godine.

Blagojević je naveo da je povreda Golemca bila u predjelu palca i dlana, te da je od jula do oktobra 1993. dolazio radi previjanja, vađenja zaostalih predmeta i infekcije koja se pojavila.

Prema njegovim riječima, stanje Golmca je bilo vrlo bolno i nije bio sposoban ni za kakve vojne aktivnosti, iako se mogao kretati. Funkcionalnost njegove ruke, kako je rekao, bila je “nula”.

Vještak Davorin Kozomara kazao je da Golemac od 15. avgusta do 2. septembra nije bio u stanju izvoditi pokrete fine motorike ni grube sile.

“Nije mogao koristiti desnu šaku primjenom snage”, naveo je vještak.

Odbrane su okončale izvođenje svojih dokaza, s tim da Odbrana Ančića nije imala dokaznih prijedloga. Tužilaštvo se pismeno treba izjasniti da li eventualno ima dodatnih ili dokaza replike, a ukoliko ih ne bude, uslijedit će završne riječi. Nastavak suđenja planiran je za avgust.

*U ovom tekstu je Bijeli brijeg ispravljen u Bijelo polje, zbog navođenja tačnog naziva.  

 

Marija Taušan