„Navedeni autobusi moraju krenuti prema sportskom stadionu u Bratuncu 12. jula 1995. godine najkasnije do 16:30 sati”, dodaje se u njoj.

Naredbu je potpisao general Milenko Živanović, tadašnji komandant Drinskog korpusa VRS-a.

Drugom naredbom, Živanović je naložio Zvorničkoj pješadijskoj brigadi VRS-a i Bratunačkoj lakoj pješadijskoj brigadi da „u skladu sa postojećom naredbom o obezbjeđenju vozila za evakuaciju iz srebreničke enklave, gledaju da se saobraćaj reguliše na sljedeći način“, navodeći u nastavku puteve koje treba kontrolisati.

Tada je oko 10:00 sati Glavni štab VRS-a dobio dopis u kojem Živanović, „u skladu s naredbom komandanta Glavnog štaba VRS-a da obezbijedi 50 autobusa za evakuaciju iz enklave Srebrenica”, traži dodatno odobrenje za dizel gorivo i benzin.

Živanović je ova naređenja dao jutro nakon što je Srebrenica, enklava u istočnoj BiH pod zaštitom UN-a, naseljena Bošnjacima, pala u ruke snaga VRS.

Oko 40.000 ljudi potražilo je utočište u obližnjoj bazi UN-a, ali ih je VRS odvela, koristeći vozila koja su bila objezbijeđena po naredbi koju je potpisao Živanović.

Žene, djeca i starci su uglavnom pod prisilom odvedeni na teritorije pod kontrolom Armije BiH, dok je više od 7.000 muškaraca pogubljeno u nizu masovnih ubistava koja su kasnije od strane međunarodnih sudova okarakterisani kao genocid.

Nakon više od 26 godina, u decembru 2021. godine, Tužilaštvo za ratne zločine (TRZ) Srbije podiglo je optužnicu protiv Živanovića za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Tužilac iz Srbije je naveo da je on „naredio prisilno preseljenje muslimansko-bošnjačkog civilnog stanovništva sa određenih područja u zoni odgovornosti Drinskog korpusa (VRS-a) i svojim naredbama i radnjama učestvovao u prisilnom preseljenju muslimansko-bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone Srebrenica”.

No, nekoliko sedmica prije nego je TRZ Srbije podnjelo optužnicu, protiv Živanovića je optužnicu podiglo i Tužilaštvo BiH, kojom ga, između ostalog, tereti i za naredbu koju je dao 12. jula 1995. godine.

To znači da je Živanović dva puta u dva različita predmeta, u dvije države, optužen za iste incidente. Ovakva situacija je pokazatelj disfunkcionalnog odnosa između tužilaštava dve države, te inicira pitanja o motivima Srbije u slučaju Živanović.

Optužbe protiv Živanovića u Srbiji su manje teške. U BiH on je optužen za zločine protiv čovječnosti, dok je u Srbiji optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Ovo takođe naglašava kontinuirane probleme sa procesuiranjem ratnih zločina u Srbiji, jer su njene vlasti pokušavale da zaštite visoko pozicionirane osobe od suočavanja s pravdom, istovremeno umanjujući zločine koje su Srbi počinili tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Bh. ekspertica prava Lejla Gačanica objašnjava da je optužnica u BiH „šira, u smislu ograničavanja isporuke humanitarne pomoći (Srebrenici), prisiljavanja (civila bošnjačke nacionalnosti) da napuste Srebrenicu, izazivanja straha i tako dalje”.

„Ipak, činjenica je da imamo dvije slične optužnice (koje su podignute) vremenski veoma blizu jedna drugoj“, naglašava Gačanica za BIRN.

BiH nije znala za istragu u Srbiji

Oklopno vozilo VRS-a na ulicama Srebrenice 16. jula 1995. Foto: EPA/Igor Dutina.

Tužilaštvo BiH navodi da je istragu protiv Živanovića naložilo u januaru 2018. godine.

Budući da živi u Srbiji, Tužilaštvo BiH je, kako od tamo kažu, u septembru 2020. zatražilo od srbijanskih vlasti da ga saslušaju u svojstvu osumnjičenog, ali on „nije komentarisao navode… i dokaze koji su mu dostavljeni”.

Na zahtjev Tužilaštva BiH, Živanović je u decembru 2021. ponovo saslušan od strane srbijanskih vlasti. Međutim, iz Тužilaštva BiH su kazali da nisu znali da su i tužioci za ratne zločine u Beogradu pokrenuli vlastitu istragu i da pripremaju optužnicu protiv Živanovića. Optužnica u Srbiji podignuta je 29. decembra.

Iz TRZ-a Srbije nisu odgovorili na pitanje BIRN-a kada je pokrenuta istraga protiv Živanovića i zašto su odlučili da podignu optužnicu.

Ekspert za Balkan Eric Gordy, profesor političke i kulturne sociologije pri Školi za slavenske i istočnoevropske studije na Univerzitetskom koledžu u Londonu, naglašava da se već duže vrijeme, uprkos činjenici da se bivše jugoslovenske države i njihovi visoki političari svađaju oko slučajeva poput ovoga, pravosudne institucije i profesionalci „zaista veoma uspješno sarađuju“.

„Zbog čega mislim da je jedini razlog zašto bi se ovakav konflikt mogao dogoditi s namjerom, da žele politički konflikt između država oko toga ko će biti nadležan (za slučaj Živanović), da to bude predmet pregovora, ili neka vrsta osiguranja koje bi  zaštitilu Srbiju da ga pošalje u Bosnu i Hercegovinu, gdje su optužbe ozbiljnije”, ističe Gordy za BIRN.

U međuvremenu, u nagoveštaju potencijalnog kompromisnog rješenja, iz Tužilaštva BiH za BIRN objašnjavaju da postoji zakonska mogućnost da se krivično gonjenje Živanovića prebaci u Srbiju, te da je po ovom pitanju „u toku saradnja dvaju tužilaštava”.

Gačanica ukazuje da je pravosudna saradnja između država bivše Jugoslavije potrebna „jer je priroda ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti takva da se nadležnosti ponekad prepliću”.

„Međutim, u ovom slučaju, iako postoje različite optužnice (za različite zločine), bilo bi logično i efikasno da optužnica i suđenje budu u jednoj državi“, naglašava ona.

„Arhitekta srpskih pobjeda”

Radislav Krstić u Haškom tribunalu, decembar 1998. Foto: PHOTO/ANP/REUTERS POOL/Jerry Lampen/JL-CL.

U vrijeme kada su počeli ratovi u bišoj Jugoslaviji, Živanović, rođen 1946. godine u selu Ratkovići u opštini Srebrenica, bio je pripadnik Jugoslovenske narodne armije (JNA). U novembru 1992. godine, kada je osnovan Drinski korpus, jedan od šest korpusa VRS-a, Živanović je postavljen za njegovog komandanta.

Nakon što je 13. jula 1995. godine, u jeku nasilja u Srebrenici, smijenjen sa mjesta komandanta, za njegovog nasljednika postavljen je Radislav Krstić. Za zločine počinjene nad Bošnjacima iz Srebrenice, Krstić je od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđen na 35 godina zatvora i on je prva osoba koju je ovaj sud osudio za genocid.

Bivši predsjednik Republiki Srpske Radovan Karadžić je 7. marta 1995. potpisao sada ozloglašenu Direktivu 7, koja se smatra pretečom zločina koji će četiri mjeseca kasnije biti počinjeni u Srebrenici.

Direktivom je Drinskom korpusu naloženo da koristi „planirane i dobro osmišljene borbene operacije” u cilju „stvaranja uslova totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi”.

Komandant Drinskog korpusa Živanović je 2. jula 1995. godine dao naredbu za aktivne borbene aktivnosti Operacija br. 1, kojom je otpočela takozvana operacija Krivaja-95. On je u naredbi naveo da komanda Drinskog korpusa „ima zadatak da izvodi ofanzivna dejstva… zbog razdvajanja enklava Žepa i Srebrenica”.

Cilj dejstava, kako je naveo, je da „iznenadnim napadom … stvoriti uslove za eliminisanje enklava”.

U naredbi se navodi da bi operacija trebala početi 6. jula 1995. To je dan kada je počeo napad na Srebrenicu.

Svjedočeći na suđenju Karadžiću u Haškom tribunalu 2013. godine, Živanović je rekao da njegova jedinica nije učinila ništa protivzakonito.

U vezi sa Karadžićevom Direktivom 7, odgovorio je da „Drinski korpus nikada nije otežavao život stanovnicima Srebrenice” i da „sporni dio direktive koji se bavi zadacima Drinskog korpusa nikada nije implementiran u praksi”.

Živanović je rekao i da Karadžićevu direktivu nikada nije tumačio kao „usmjerenu protiv muslimanskog civilnog stanovništva Srebrenice”, te da „naredba predviđa da se glavne snage Korpusa angažuju u odbrani i da dio raspoloživih snaga odvoji enklave Žepa i Srebrenica”.

Kada je Živanović, nakon što ga je u julu 1995. godine Krstić zamijenio, napustio vojnu službu, iz kabineta Karadžića izdato je saopštenje u kojem se hvali njegova uloga u operaciji Srebrenica: „Predsjednik Karadžić je za komandanta Drinskog korpusa imenovao bivšeg načelnika štaba general-majora Radislava Krstića, koji je zajedno sa generalom Živanovićem glavni arhitekta srpskih pobjeda u Srebrenici i Žepi”, navodi se.

Živanović je pred Haškim tribunalom na suđenju Karadžiću rekao da je politički Srba u BiH bio „ubijeđen da je operacija u Srebrenici izvedena na zakonit način”. Karadžić je osuđen za genocid.

Srbija uzima prednost

Zgrada Višeg suda i TRZ-a Srbije u Beogradu. Foto: BIRN.

Gordy sugeriše da je srbijanska optužnica protiv Živanovića možda podignuta kako bi se u ovom slučaju stekla prednost nad BiH: „Zato što pod univerzalnom jurisdikcijom, BiH može tražiti jurisdikciju i Srbija, proceduralno, može imati odgovor na to, može reći : ‘Ne, vi ne morate tražiti nadležnost jer se u dobroj namjeri trudimo da ga procesuiramo'”.

„Dakle, ovo je napravljeno da izgleda kao pokušaj dobre volje, osim što je optužnica uža i ima manji broj optužbi”, ističe Gordy.

Gotovo svi predmeti ratnih zločina koje je Srbija vodila klasifikovani su kao ratni zločini protiv civilnog stanovništva. Krivično djelo zločin protiv čovječnosti postoji u Krivičnom zakoniku Srbije, no ono nije postojalo u vrjeme ratova 1990-ih, što srbijanske vlasti koriste kao izgovor da nikoga ne gone za to djelo.

Slučaj Živanović je četvrti slučaj u Srbiji koji se odnosi na masakre u Srebrenici i, kao i u prethodnim slučajevima, u optužnici se ne spominje da je počinjen genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice, jer Srbija ne prihvata da su masakri u Srebrenici genocid, uprkos presudama međunarodnih sudova.

Srbijanski tužioci u slučajevima koji se odnose na Srebrenicu takođe ne povezuju zločine koje su počinile srpske snage tokom rata u BiH sa političkim programima ratnog rukovodstva Srba, potencira Gordy.

„Znate, Tužilaštvo će uvijek tvrditi da je to nešto iracionalno ili da su to uradili pojedinci”, objašnjava on. „Dakle, štite političke elite i najviše nivoe komandovanja”.

Suđenje Živanoviću u Beogradu trebalo bi da počne 30. maja.

Bh. vlasti su potvrdile da mu se, ukoliko ostane u Srbiji, ne može suditi u odsustvu u Sarajevu, što znači da neće biti dva istovremena suđenja istoj osobi u različitim zemljama.

„U Bosni i Hercegovini trenutno ne postoji mogućnost suđenja u odsustvu jer to nije predviđeno važećim zakonima”, istakli su iz Tužilaštva BiH.