Samardžija: Poginuli i ranjeni u akcijama na području Kotor-Varoši

Sudnica Suda BiH: Foto: BIRN BIH

Vojo Rajilić izjavio je kako je bio dio jedinice za specijalne namjene koja je brojala od 100 do 150 pripadnika u Banjoj Luci, te da je imao zaduženo oružje i uniforme. On je rekao kako je Danko Kajkut bio komandir Prvog odjeljenja, te da je bilo pet ili šest vodova.

Prema njegovim riječima, tokom 1992. godine, njegov vod je boravio u Kotor-Varoši, gdje im je bio zadatak da obezbjeđuju Dom zdravlja i Elektranu, dodavši kako je bilo oko pet ili šest ljudi, do deset maksimalno, koji su spavali u Domu zdravlja, dok su na terenu bili i ljudi koje nije poznavao.

On je kazao kako je na području Kotor-Varoši bilo nekoliko jedinica, te da je prva jedinica bila u Kotoru i Kotorištu, gdje je zadatak bio “potisnuti jedinicu van Kotor-Varoša koja je napadala”.

“Išlo nas je, ja sad ne mogu reći broj, išlo 50, možda 100, niko nikog nije brojao”, rekao je svjedok, dodavši kako je akcija trajala tri ili četiri sata i da je povrijeđen jedan momak.

U drugoj akciji učestvovalo je najmanje 50 osoba i četa Teritorijalne odbrane (TO), koja je brojala oko 30 ljudi, kazao je svjedok, dodavši kako je tom prilikom bila otvorena vatra, te da je jedna osoba ranjena.

Rajilić nije znao reći koliko je prošlo od druge akcije do akcije u Večićima, te je dodao kako je četa TO-a držala bočnu stranu i da je bilo zarobljenih, ali nakon što je poginulo šest osoba a devet ranjeno, članovi njegovog voda su se povukli.

Na upit Odbrane da li se svjedok borio protiv “Zelenih beretki” i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), svjedok je odgovorio da jeste.

Zdravko Samardžija je optužen, u svojstvu člana komande Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka, da je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja Kotor-Varoši. Na teret mu je stavljen progon civilnog stanovništva 1992. i 1993. godine nezakonitim zatvaranjem, mučenjem, ubistvima, silovanjem, deportacijom i drugim nečovječnim djelima, kao i uništenje imovine i vjerskih objekata.

Drugi svjedok Predrag Krajnjović kazao je kako se javio na konkurs u Centru javne bezbjednosti Banja Luka, tokom aprila ili maja 1992. godine, te da je primljen u specijalizovanu jedinicu.

On je rekao kako je išao u akcije u Barevo, Kupres, Brod i Kotor- Varoš, gdje je ostao maksimalno dva mjeseca.

Svjedok se prisjetio akcija u Večićima, kao i akcije protiv grupe koju je predvodio izvjesni Spržo. Objasnio je kako su bile dvije akcije u Večićima, te da je tih prilika bilo nekoliko poginulih.

“Na početku sela bili vatrom dočekani, pao sumrak i morali smo se povući iz tog sela”, kazao je svjedok.

Tužilac Mersudin Pružan pročitao je dijelove dva iskaza preminulog svjedoka Nenada Kajkuta, koji je rekao kako je bio pripadnik Specijalne jedinice CSB-a Banja Luka, i da je pukovnik bio Mirko Lukić, dok je njegov zamjenik bio Ljuban Ećim.

Svjedok je u iskazu naveo kako su jedinicu zajedno vodili Ećim i Zdravko Samardžija.

Odbrana je kazala da bi svjedoka, da je u sudnici, pitali da li je ikada dobio ikakvu naredbu od Samardžije i da li je ikada Samardžiji podnio ikakav izvještaj.

Nastavak suđenja je zakazan za 4. juli.